Uvek si kritikovao, nikada isticao. Sakriven u ljušturi ljudskog oblika traćio dane. Svoj stav nikada nisi izgradio, samo ga prilagođavao drugima. Želju za napredovanjem si gubio, možda je nikada nisi ni imao. Kroz život bojažljivo koračao. Svake promene se plašio. I sa životne scene sišao nečujno.
Nešto što Bata Živojinović nikad nije igrao. Čak i kad je prihvatio neku epizodnu ulogu pa odglumio, postao je glavni junak bacajući u zapećak čitav scenario i glumce.
Režiser filma "U zmajevom gnezdu": Koga da zovemo za ovu poslednju scenu borbe? Da probamo da angažujemo Batu Živojinovića.
Scenarista: Možeš bilo koga, samo ne njega, moraću da menjam scenario. A i šta ćemo posle sa telom Brus Lija? Čak Noris je pravo rešenje za nas, Bata bi ipak ostavio utisak da je to pobeda partizana, a on glavni junak te pobede bez kog bi sve bilo nemoguće. Pogledaj "Valter brani Sarajevo" , sve će ti biti jasno.
Režiser: U pravu si, Bata bi nam zakomplikovao živote, on nije čovek za sporedne uloge, 'ajde da zovemo tog, kako se već zove, Norisa.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.