recenica koja se izgovara kad sretnes nekog na ulici, i znas da ga poznajes, al ne secas se odakle, ni kako se zove. sluzi za otkrivanje imena te osobe, kao i nekih podataka koji bi mogli pomoci pri njegovom otkrivanju
u bukvalnom prevodu ova rečenica bi mogla značiti: žurim, smor mi je što sam te baš sad sreo i nemam nameru da porazgovaram sa tobom.
mada se može koristiti i kao uvod u razgovor, kao postepen ulazak u vodu. ne valja odmah početi sa ozbiljnim temama, može da te preseče.
jedini mogući odgovori koje možete dobiti na ova pitanja (iako vam do odgovora nije ni malo stalo) su "ništa" i "dobro" ili jednostavno "evo.."
čest tok konverzacije prilikom susreta dva poznanika:
poznanik1: šta ima?
poznanik2: kako je?
nakon čega poznanici nastave svojim putem.
