
recenica koja se izgovara kad sretnes nekog na ulici, i znas da ga poznajes, al ne secas se odakle, ni kako se zove. sluzi za otkrivanje imena te osobe, kao i nekih podataka koji bi mogli pomoci pri njegovom otkrivanju
u bukvalnom prevodu ova rečenica bi mogla značiti: žurim, smor mi je što sam te baš sad sreo i nemam nameru da porazgovaram sa tobom.
mada se može koristiti i kao uvod u razgovor, kao postepen ulazak u vodu. ne valja odmah početi sa ozbiljnim temama, može da te preseče.
jedini mogući odgovori koje možete dobiti na ova pitanja (iako vam do odgovora nije ni malo stalo) su "ništa" i "dobro" ili jednostavno "evo.."
čest tok konverzacije prilikom susreta dva poznanika:
poznanik1: šta ima?
poznanik2: kako je?
nakon čega poznanici nastave svojim putem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.