
Još jedno tipično pitanje za početak razgovora... Mogući su razni neobavezni odgovori, oni koje dobiješ preko chata mogu te naterati da se zamisliš - kako toliko ljudi ne radi ništa ili bleji?!?
Ako neko posebno smara, postoji jedan standardni odgovor, samo pažljivo s tim, možda nekoga stvarno zanima šta radiš (vidi primer).
E, ako te zapita neko koga to interesuje po službenoj dužnosti, onda pripazi šta ćeš odgovoriti... Može se upotrebiti protiv tebe.
- Šta se radi?
- Ma ništa, blejim...
- Šta se radi?
- Jebemo radoznale... ups izvin'te direktore, ništa lično...
(Inače moj bivši direktor je stvarno znao da upadne tako u kancelariju ili te sretne u WC-u i pita "šta se radi")
Pitanje koje postavimo osobi sa kojom se pozdravimo, iako nikad ne saslušamo odgovor iste.
Milan u prolazu sreće druga: Eee, pozdrav brate, šta se radi?
Drug: Evo malo šet....
Milan je otiš'o još kad je ovaj izgovorio 'evo' .
Иронично питање упућено особи која износи неку фикс идеју, у значењу "Јеси ти бре нормалан?"
- Е малац, остајеш сат-два дуже данас, стиже шлепер Јогобеле па да истовариш.
- Чујеш овога, шта се ради јуначе?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.