
Kvazi romantičan lik koji drži do toga da je vanserijski liričar i da po pitanju elokvencije stoji rame uz rame sa najvećim magovima pisane riječi.
Gotivi alternativnu umjetnost, redhead bičarke i fura neki "Boško Jakovljević meets metal" fazon. Velika je šansa da će za vrijeme razgovora pomenuti kako u slobodno vrijeme voli da razmišlja o smislu života i gomili drugih meta-fizičkih pitanja.
Uz to tripuje i da sve alt-cave svršavaju na njega. Nije baš da u potpunstio griješi... bar ne dok ga iste ne upoznaju.
I sad, pitate se zašto baš "Štulić?"
Pa zato što je svim "Štulićima" zajednička crta to što istoimenog smatraju neshvaćenim genijem ili u ekstremnim slučajevima spasiteljem i u njegovim prose... hoću reći remek-djelima, traže energiju za preživljavanje u ovom za njih mračnom i dehumanizovanom svijetu.
A: Tvoje usne su tako... tako nježne a opet kao da gore. Da, skoro da mogu vidjeti iskre koje polako prelaze u plamen a ja... ja sam oduvijek vidio nešto privlačno u vatri, tom simbolu ponovnog rađanja feniksa ili u našem slučaju nove ljubavi.
B: Odjebi Štuliću, nađi neku drugu da se bodete u venu pod punim mjesecom.
A: Ali... To je Mladenović.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.