
Finalni stepen hvaljenja nečega po "šurenju".
-Ala šuri!
-Aaa, šurilica!
-Šurikeeen...
Znak koji ubacujemo u reč kako bi šatro ispali fini. Ako metneš šuriken, onda reč i nije tako bezobrazna. Cilj je biti na nivou, ali i zadržati smisao reči.
- Al sam je*o sinoć onu malu kurvi*u, znači piz*u sam joj pocepao. A tek što pu*i mala, znači za tri minuta sam joj svrš*o u usta.
Kada vraćajući se iz marketa i noseći u rukama dve pune kese, zakačiš vrhom patike otirač, pa opališ nosom po vratima.
-Crni, sine. Pa, ko te tako nagrdio?
-Šta ko me nagrdio!?! Opalio sam šuriken o ulazna vrata zbog ovog tvog jebeno debelog otirača! Daj neku maramicu, da zaustavim krvarenje!
Mnogo zajebano drevno oružje poreklom iz Japana koje je tamošnjim ninđama omogućavalo, nečujno i sa distance, nanošenje velike štete nekom nesrećniku već unesrećenom od velike doze sakea.
Danas su to zajebane kopče na kaiševima koje uglavnom nose neke vrh-zajebane pičoke.
- Uuuuuufffffff snimi ovu bicuri i gledaj majstora na delu...
-Si ti normalan bre???
-Što bre šta joj fali???
-Njoj ništa al ti ćeš bez đoke da ostaneš... Snimi samo šuriken što joj čuva đanu.. tako da sine nju karaju samo keš-masteri ili siluju ninđe što znaju da barataju sa tim sranjem...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.