
Осећај блаженства које пружа поглед на ливаде и пашњаке родне груде, звук воденице која жубори на брзаку, одјек поздрава комшије са суседног брда...
Деда, хајде с нама у Аустралију зашто овде сам да останеш?!
-Идите ви децо док сте млади, па се тамо лепо снађите, скућите и поудавајте и оженте се, за деду се ви децо драга не секирајте ја сам овде свој на своме, овде сам се родио и овде ћу и да кости оставим.
Сигурно деда?!!
-Не бој те се...нећу се ни у једном тренутку поколебати...и да могу да бирам опет овде би се родио.
Osećaj prisutan kod osobe koja je upravo zgazila na svoju veliku nuždu.
Kada neka nama mrska osoba stane u govno(svejedno kakvo)tada,sa posebnim zadovoljstvom konstatujemo da je dotični svoj na svome,još ako smo fizički superioniji konstataciju iznosimo na glas,u suprotnom se pakosno smejemo u sebi.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.