Fina. Graciozna kao zapostavljeno dete Arnolda Švarcenegera i ruske bacačice kugle iz Zaporožja. Kad ide u grad, zaliva se parfemom na litar. Kad uđe i kaže "dobro veče" svi poskoče sa stolice i vade ličnu kartu. Delikatna ženska osoba prefinjena kao stubac oboren tupom sekirom.
- Sine, moram nešto da ti priznam... zvala me juče Dorotea. Hoće da idemo u bioskop...
- Sine, čime si ti zaslužio takvu nesreću?
- Hm... što? Mislim, ima plavu kosu...
- Farbanu domestosom, verovatno. Mentolu, Dorotea je nedonošče iz braka vartburga i trabanta. Kad masturbira prilepi šmirglu na prst. Ko to pojebe taj će dobiti Nobelovu nagradu. Možda i NIN-ovu. Posmrtno...
- Ugh, pa ja sam je, znaš, video samo izdaleka...
- Neka tako i ostane, sine, neka tako i ostane.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Baš sam se ismejao sada :))) omiljena +++
To legendo omiljavam
hahahahahahahaham odlična, +++