
Ne raditi apsolutno ništa.
Ko radi, taj i greši, ko ne radi taj ne greši, dakle ko nikad ništa ne radi apsolutno je nepogrešiv.
Znati koga okriviti za sopstvene neuspehe.
Praktikuje se još od malih nogu:
Nisam ja mama zapalio dvorište čika Tome, već onaj dečak od preko puta što ne može da govori (hehehe, od njega ništa neće izvući, on ne zna ni da piše, hehehe).
To je kada vam neka baba dođe na TV da kenja kako je ona u 66. godini života uspela da od tri semena ljubicice za 6 meseci postane veći izvoznik lala nego cela Holandija, ili kako se prosečan menadžer u 29. koji je rizikovo kupivši tri aparata za kokice, snašo, obogatio i eno ga sad ima kompaniju koja zapošljava 1.000 ljudi.
-Knjige, priče, emisije koje nam otkrivaju tajne uspeha ne moraju bude uvek izmišljena priča, i stvarno može se iz njih izvući neverovatna inspiracija za početak nekog biznisa koji statistički gledano ima šanse za uspeh 1:1.000.000.
Ne samo na poslovnom planu tajne uspeha nam otkrivaju i put do prave ljubavi, dobre udaje, izlečenja od dosade, alkoholizma i svega drugog što ljude može da učini srećnijim, boljim...
Neko je uspeo u životu tako što je napisao knjigu Tajna uspeha...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.