
u crtacu brzo okretajuca zivotinja koja stoji na 2 noge,u stvarnosti chetvoronozna,izuzetno ruzna troma zivuljka crne boje koja zivi na Tasmanijskom ostrvu
Ledolomac, alavac, grebator. Osoba koja se otima za hranu kao gladne godine, ne ustručava se da traži griz od onog koji je započeo jelo, a omiljena hrana mu je ono što ostane od muljatora. Od hrane na kraju ne ostane ništa, a vrapci mogu samo tužno da posmatraju kroz prozor dok ovaj tamani i preostale mrve sa tanjira, neretko i sa stoljnjaka. Pojeo bi i kosku da može.
- Sine, hoćeš to da pojedeš, blago mami?
- Ne mogu mama. Ima li čokolade?
- Ima sine kako da nema. Izvoli.
- Mama, a šta ćeš sa ovim što mi je ostalo? Da damo mački?
- Taman posla sine. To će mama da pojede da se ne baci.
Muž: Kad si se već zalaufala, pojedi i ovo moje, ja ne mogu više.
- Daj mi.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.