Vrlo opasne riječi koje se koriste u cilju borbe protiv slobode govora.
Ko je trol u teoriji?
To je neko ko namjerno na forumima podjebava, pišući razne gluposti, s jedinim ciljem da iznervira ostale forumaše i izazove negativne reakcije, i onda se osjeća zadovoljno zbog svog besmislenog podviga.
Da li je to OK? - Naravno da nije.
Koliko takvih istinskih, stereotipnih trolova ima? - IZUZETNO MALO. Zaista, malo je istinskih trolova. "Trol" i "trolovanje" su samo etikete koje se dodijeljuju svima onima čiji stav se ne sviđa većini ljudi na nekom forumu.
Dolazimo do ključnog pitanja.
Ko su ljudi, koji, u praksi, bivaju etiketirani kao trolovi?
- Svi oni koji misle svojom glavom, koji imaju muda da iznesu nepopularan stav i da ga brane, koji misle na nešablonski način, koji se usuđuju da ruše određene dogme, koji su pametniji i informisaniji od vas po nekom pitanju i kojima se niste u stanju suprotstaviti na argumentovan način, koji imaju jače argumente od vas itd.
Pošto ih ne možete pobijediti u poštenoj raspravi, najlakše vam je da ih proglasite trolovima. Ako je stav koji dotični "trol" iznosi nepopularan na određenom forumu, i ostali forumaši će vam se pridružiti, i tako će osoba koja misli i koja otvoreno iznosi i brani svoje stavove ostati na tom forumu vječno etiketirana kao "trol", a njegovi stavovi i njegovo pravo na slobodu govora, biće vječno osujećeni i pogaženi.
Sve u svemu - trol i trolovanje su pre svega riječi - termini odnosno etikete koje se koriste U BORBI PROTIV SLOBODE GOVORA.
Ljudi koje ovi termini zaista na pravi način opisuju (dakle pravi trolovi - drkadžije) izuzetno su rijetki, a mnogo je više ljudi koji misle svojom glavom i zastupaju legitimne (a nepopularne) stavove koji su žrtve ovakvog etiketiranja.
Odrasli koji se ponašaju kao deca i deca koja se ponašaju kao derišta usled pogrešne predpostavke da si na internetu nevidljiv i nedodirljiv, te da isti služi kao poligon za iživljavanje i ventil za stres.
Toliko su rašireni kao pojava da su razvili i sopstveni stereotip.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.