Bezbrižno se prepustiti i utonuti u pogrešan trip o apsolutnoj sigurnosti.
- Ćao, brate, šta ima?
- Evo, smorio sam se kao baštenski patuljak.
- Što, šta se desilo?
- Ostavila me je Milica.
- Ništa čudno, ona je prepička, neće sigurno da bude sa tobom.
- Molim?!? Kako to misliš?
- Pa brate, ti kad si je smuvao, kao da si završio posao, bleja po ceo dan, kladža, nemaš posao, pustio stomak. Uljuljkao si se mnogo, dobro je ovo, malo da se trgneš.
--------------------------------------------------
- Imaš li i ti utisak da je narod sve više u blatu?
- Otkud ti to, evo, meni baš gradske vlasti grade novu crkvu ispred zgrade, sve cveta...
- Ne zajebavaj bre. Nije mi jasno, narod ćuti, novinari ćute, a govnjavije nikad nije bilo. Gde su pištaljke, protesti, bojkot dnevnika? Nema ni jebenih grafita!
- Ma neka ih, neka se uljuljkaju još malo, više će za par godina da ih boli.
- Za par godina?!? Ne, brate, pogrešno je. Uljuljkaćemo se mi u svest da je ovako normalno. Već jesmo. Je l' ono beše ovaj Zemun-Borča most, zbog kojeg ti i prave tu crkvu da ga osveštaju kad za samo godinu dana sagrade još tu jednu raskrsnicu koja nedostaje, još uvek nema ime?
Nakon žustrog početka, ući u laganiji ritam i skoro neprimetno utonuti u san.
-Ks, ks, ispade...ponovo!
-Izvini, dušo, znaš kako sam umoran, evo ga, aj, ljuljkaj me..
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.