
Kraj dana. Negativna energija, koju ste uvežbanim metodama odbijali od sebe, konačno je uspela da vas prožme. Totalna smorenost psihe prenosi se na telo i dovodi ga u stanje nepokretnosti. Kao da ste mrtvi. I, znate da će proći. Sa jutrom. Sa prvim sunčevim zrakom. Ako i nema sunca, svejedno. Šoljica kafe. Topao tuš da vam pomogne da zakoračite u novi dan. A dotle, do tog pokreta - trenutak tišine. Malo sna i - bićete ko novi.
Osjećaj koji imaš nakon što dođeš doma, a cijeli dan su ti pokušavali amputirati mozak na razne načine .
Ipak, uspijevaš doći doma i u tišini shvaćaš koliko si zapravo umoran od svih sranja.
10 sati truskanja sa 20 jednako nadrkanih ljudi u prostoriji veličine 10 metara kvadratnih u najboljem slučaju. Nakon toga slijedi vožnja u javnom prijevozu sa 45 ljudi jednakog mentalnog stanja, koji sapuna uzgred rečeno nisu vidjeli od pada Osmanlijskog Carstva. Potom dolaziš u kuću koja ti se pretvara u jazbinu pošto tvoje mentalno stanje se na neki način manifestira na izgled tvog milog doma. Nakon svega toga osjećaš glad, te se laganim korakom približavaš frižideru i napokon shvaćaš da ćeš ostati gladan. I umoran.
Dotično stanje se obično ponavlja do prvog slobodnog vikenda koji koristiš za čišćenje i relaksaciju. I onda opet ispočetka.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.