
Lik sa tribine zadužen za baklje i ostala pirotehnička sredstva.
Navijač suparničkog tima pogođen bakljom.
Термин који домаћи медији често помињу, иако то звучи, а и изгледа крајње комично за домаће фудбалске прилике.
По неком неписаном правилу, то је групица двоцифреног или троцифреног броја људи (осим у два изузетка), који су одвојени од осталог дела стадиона и шљаште као солитер у Калуђерици, и певуше нешто за своју душу.
Иза гола се налазе најватренији навијачи гостујућег тима, њих око 40 и пружају огромну подршку свом тиму.
U svetu neko ko stalno svuda i uvek srcem bodri svoj klub a u Srbiji svaki navijač koji na stadion unese vatreno oružje...
Tuga i žalost, em fudbal NULA, em zbog NULA fudbala glavu da izgubiš....
U Srbiji mora da bude spretan sa nozevima,da poseduje vatreno oruzije,da ima veliku zelju za ubijanjem i razbijanjem,pre svake utakmice opljacka par prodavnica,napada simpatizere protivnickog kluba,da vitla bakljom u slobodno vreme,da se drogira i alkoholise kao manijak,da pretuce bar 20 istih tih protivnickih navijaca po mogucstvu nekog ubije ili bar napravi invalidom. Nas normalne navijace koji volimo taj klub pljuju i nazivaju sisama....desi se i da nas pretuku. Zbog ovakvih navijaca fudbal mnogo gubi na lepoti.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.