Razmahati se k'o albatros u punom letu.
Veslanje je zaštitni znak seljačina, tipični primeri se svakodnevno mogu primetiti na ulicama, tipovi koji se razbacuju k'o đubar po njivi i kače svaku osobu, bez obzira da li je ona veća ili snažnija od njih. Jedina bitna stvar im je da budu u centru pažnje, ništa više.
- Daj čoveče, jesi ti normalan? Vidiš da idemo šetalištem, ne hodaj k'o poremećen.
- Što? Sasvim normalno hodam, kao i svi ostali.
- Malo sutra normalno, veslaš k'o da si u veslačkoj trci između Oxforda i Cambridgea, daj se malo kontroliši, da ne misle ljudi da se družim sa najvećim seljačinama.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.