
Razmahati se k'o albatros u punom letu.
Veslanje je zaštitni znak seljačina, tipični primeri se svakodnevno mogu primetiti na ulicama, tipovi koji se razbacuju k'o đubar po njivi i kače svaku osobu, bez obzira da li je ona veća ili snažnija od njih. Jedina bitna stvar im je da budu u centru pažnje, ništa više.
- Daj čoveče, jesi ti normalan? Vidiš da idemo šetalištem, ne hodaj k'o poremećen.
- Što? Sasvim normalno hodam, kao i svi ostali.
- Malo sutra normalno, veslaš k'o da si u veslačkoj trci između Oxforda i Cambridgea, daj se malo kontroliši, da ne misle ljudi da se družim sa najvećim seljačinama.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.