
Onaj koji za vreme ručka zabode najveći komad mesa iz šerpe i odviljuškari ga u svoj tanjir jer nema nameru da vrati komad na deljenje ne bi li još neko sem njega jeo.
- Sad će doći domaćin, sačekaj ga, mi ručamo. Hoćeš kuvanog kupusa s nama?
- Ne jedem ja kupus, hvala.
- Hajde jebote, ima i mesa, nije samo kupus. uzmi viljušku.... Ti baš voliš meso, a? Eh evo i domaćina. Sedaj domaćine da jedeš kupusa, mesa nema, odneo viljuškar.
Osoba koja je uvek spremna na neočekivanu klopu. Krasi je neverovatna iztančanost čula mirisa (oseti roštilj tri ulice dalje), snalažljivost (viljuška u unutrašnjem džepu i švajcarac za kaišom), odlučnost (zna šta hoće, a to je mufte klopa) i zapanjujuće zapažanje (nije ni seo za sto, već je osmotrio najbolje parče).
Tip koji se dobro snalazi na ledu i pomaže da ustanu onima koji padnu.
-Danas sam bio viljuškar 2 puta.
-Kakav viljuškar?
-Pa izlazim iz ulaza kad komšija proljeće pored mene, pade, složi se ko metar drva. Reko ja dobro jutro komšija, treba li pomoći? I tako isto pred školom nekog klinca podigoh, za malo da kičmu slomije decxko.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.