
Kuronja sa Chatrouleta koji je izvadio mač i glanca ga pred gledalištem.
- Brate, bili smo sinoć na Čatruletu, upoznali neku ribu iz Madagaskara, skidala se za nas, ful sve...
- Svaki jebeni put! Svaki jebeni put kad ja nisam tu, vi navatate ribu! JA kad sam tu ili su sve sami vitezovi ili đeca. Iteukurac!
Čovek "plemenitog" roda koji je dovoljno hrabar i lud da za račun svog kralja postane hladnokrvni ubica i time se odrekne svega plemenitog u sebi.
Da bi se sakrila ova surova istina, vitez je uzdizan na pijadestal kao čovek pun vrlina, simbol poštenja i svih drugih vrlina. Ovo je rađeno po nalogu kraljeva da bi imali dovoljno budala koje će za njih raditi najprljavije poslove. Da nisu radili na taj način oni nikoga za te poslove ne bi imali.
Vitez je kao platu za svoja (ne)dela dobijao na korišćenje posede nekog drugog viteza koji je pao u kraljevu nemilost.
O vitezovima se i dan danas održala slika idealnog čoveka prepunog vrlina, a to je potrebno novim svetskim vladarima koji danas imaju svoje vitezove koje nazivaju generalima ili predsednicima vlada i država.
Iluzija mora živeti!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.