Смарач жена. Попут "Вукодава" Марије Семјонове, увати се за једну девојку и увек је ту. Глуми неког пријатеља и заштитника, а у ствари једва чека прилику да девојку заскочи, иако у дубини душе ни сам није сигуран да ли би јебо.
-Жибе, ево Милоша Вукодава, три дана не могу да се откачим од њега. Прво сам га користила за кућне послове и разне услуге, али веруј ми схватила сам да сам у ствари ја та која трпи. Чкоде дави!
-Знам га, пре тебе је смарао Марију, требала сам да ти кажем. Сад иде код психолога. Преселила се у други град и променила број.
Ogroman snažan pas, u čijoj se blizini zaboravlja na superiornost ljudskog roda. Jednim kezom i pogledom nam stavlja do znanja ko je gde u lancu ishrane.
Inače, Vukodav je glavni lik istoimene (recimo - izuzetne) sage slovenske fantastike, Marije Semjanove, svako ko je čitao knjigu/e, ili će da pročita (preporučujem), složiće se da ovakvi psi zaslužuju poštovanje.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Šta se to tamo dešava Džes?! Neka deca bežu iz park... 'aj da vidimo, a?
- Av av av
- Dobra cura, 'ajmo.
- Džes! Džesiiii!!! Ne idi kod tog vukodava sve će te izede... Gospođice vežite kera, da vam ne pišem kaznu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.