
Sahranjuje se o trošku države. Kao i svi ostali lopovi.
- Umro Cane Cvikcangla...
- E?
- Ma da, sahranili ga o trošku države...
- Opa, otkud Cane u Aleji velikana?
- Kak'a kurac aleja, nije 'teo niko od familije da preuzme crkotinu, sa'ranili ga policajci ne zatvorskom groblju...
Titula koja se dodeljuje za izvesne zasluge od stane pojedinca, a u korist kolektiva. Sama inaguacija je vremenom dovedena na razine apsurda, te je šarenoliki spektar političara koristi zarad lične promocije.
-Gospodine predsedniče, preminuo je Timoti Bajford, čovek koji je na polju kulture nesebično doprinosio našoj zajednici.
-Aha, nikad čuo. Daj mu neki trg, neku ulicu, plato. Šta ga jebem. Ustvari, čekaj! Kako se zove onaj ćoman, onaj što se jebao sa meksičkim pićem?
-Mislite na Mladenovića i Margitu?
-Jeste na njih mislimo. Daj to zapravo njima, jeste da su go kurac, ali prži se omladina na takve stvari. A i Čeda.
-Ako već moramo, mada to i nije najlepši primer i odraz društva. Šta ćemo sa gospodinom Bajfordom?
-A ko mu jebe mater! Da je bio pametan, ne bi ni dolazio ovde.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.