
Волим тај поглед, тог опаког мириса, који бацам на зеленмена из моје фруле... хе хе, онако, нежно по његовој фаци кад цури, и прелива се... ммммммм.
Зелена музика из моје фруле...
Krezava veštica mi glođe falus koji kao samosvesni entitet oboleo od lepre zviždi pesme Rada Lackovića... Sifiličan, raspao, iz njega curi zeleni ekskrement...Gleda me onako jednook i krvavo zaklan veštičijim smrdljivim desnima i kaže: DA IMA LJUBAVI LAKŠE SVE BILO BI, DA IMA LJU-BA-VI!
To nije tiho ispevan psalm veštice...ona ne postoji. To je zelena muzika iz moje frule...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.