
Odevni predmet od čijih džepova kreće letnja potraga za parama kad ostaneš švorc.
I nema veće sreće kad nešto zapravo i nađeš.
I svakog oktobra ja se setim nje,
kad počnu listovi padati i vetrovi duvati.
Svakog novembarskog jutra bez nje
razmisljam kako dočekati jos jedan dan.
A onda se na kolenima sa molitvom na usnama,
privucem polako njenim drvenim odajama.
I počnem je moliti za oprostaj,
što sam na nju zaboravio i sa drugima u zagrljaju bio.
Svestan da će decembarski dani bez nje biti jezivi,
sa buketom u kutiji i parfemom u flasici,
ja je ponovo privoljavam na oproštaj
i još jednu šansu za iskupljenje.
Srećom nije ona srca ledenoga,
i kad prihvati moje poklone i dotera se.
Ona me ponovo zagrli i greje njenom ljubavlju.
Iako u dubini svoje duše za da ću je jednog dana ponovo izneveriti.
Ljudi smrzao sam se pored morave duva u pm.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.