Mršav, mršaaav, tuga da te uhvati koliko je mršav! Dugonja, ali trideset kila s krevetom. Na plaži je biran za mistera u kategoriji "Koža i Kost". Providan k'o meduza, sunčajući stomak - izgori po leđima. Odjeća na njemu izgleda kao da je okačena na ofinger. Kao da je zbrisao iz konc-logora. U Etiopiji bi dobio milostinju.
- 'Bar dan, čika Boro!
- Dobar dan, momčino! Duva li?
- Duva, sve odnese! Jedva sam došao dovde.
- Šta nam radi majstor Mile?
- On me je i poslao. Treba mu sivih kamenih kocki za stazu.
- Nestalo mi sivih. Ponesi mu ovu crvenu i ovu bordo da pogleda. Njih imam na stanju, ako mu se svide.
- Hvala, čika Boro!
- Živ bio!
.
.
.
- Je li, što mu dade one dvije kocke kad znaš da je Mile teška picajzla i da neće htjeti ništa osim sive?
- Ma, to ja zbog ovog žlica! Ne bih volio da ga vjetar odnese u povratku, drag mi je nešto...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.