Prijava

čekaj, zašto svest vezuješ za materijalno? zato što se svest iskazuje kroz materijalno? i kako to konkretno?

val, potpuno si pogrešno postavio stvari u prvom postu. uzmimo na primer agoniju savršenog ženskog tela o kojem ti pričaš, ili savršenosti hamburgera. i reci mi šta je za tebe savršeno žensko telo? kejt mos ili kim kardašijan? i šta ti je savršeni hamburger? onaj iz meka ili iz najbolje hamburgernice u gradu? kapiraš šta hoću da kažem.

drugo, ta savršenstva o kojima pričaš su REKLAME, napravljene da bi prodale proizvod. i ti kao parametre savršenstva uzimaš nešto što ti je neko drugi rekao da je savršeno, stvari koje ti se nameću kao savršene, kao nešto što moraš imati, zapravo su samo neki proizvodi koji ti zapravo ne trebaju. npr da li ti je ZAISTA potreban najnoviji android mobilni? ili ti bazično treba fon na koji će da te zovu, da ti zoveš i šalješ i primaš poruke=čekaj, zašto svest vezuješ za materijalno? zato što se svest iskazuje kroz materijalno? i kako to konkretno? da li je tebi u životu potrebno da kesica čipsa bude do vrha puna? želim da verujem da sve primere koje si naveo nisi baš mislio 100% ozbiljno i da si malo banalizovao. jer who da fuck cares...?

dalje, pričaš o savršenim žurkama. opet - stvar ukusa. nekoj spalavaruši bez mozga savršene žurke su isključivo u magacinu i na hua hua. sve manje od toga za nju nije savršeno. nekome je savršena žurka bleja sa ortacima iz kraja...

dakle, savršenstva koja su nam dosupna:
- bleja sa najboljim prijateljima
- lep i sunčan dan
- šetnja po prirodi po lepom i sunčanom danu
- mamin zagrljaj i uteha kad smo sjebani
- sposobnost da analitički razmišljamo i sagledavamo svet oko sebe
- itd itd itd...

Ali morate priznati da je jedna stvar idealna i ne mere bit idealnija:
Roštilj rebarca onako upajcovana+
pivo po mogućnosti hladno+
žena tvoja i žene tvojih roštilj prijatelja koje uokolo toče pivo i donose sve potrebno dok vi samo sjedite+
dobra muzika iz otvorenog gepeka auta+
30 stepeni napolju+
sjedite ispod nekog drveta uz neki fin potočić.

JEBEŠ MI MATER IDEALNIJE NE MERE BITI

čekaj, zašto svest vezuješ za materijalno? zato što se svest iskazuje kroz materijalno? i kako to konkretno?

Па, збуњен сам, јбг, и немам појма како да поставим питање,а знам на шта мислим...
Конкретно, човек је материјалан. Све што можеш да опипаш је материјално. Како ће у неком другом свету нешто нематеријално да има свест о постојању? То ме сад пецка помало.

robokop, manje-više objasnio. nisu te stvari koje pominješ same po sebi, pojedinačno, nešto što čini da osećaš savršenstvo, već kombinacija tih stvari sa ljudima sa kojima ih deliš.

doktore, čini mi se da je ofidija mislila na komercijalno materijalno, a ne na materiju. negde sam čula da su ljudi način da univerzum postane svestan sebe. da nema nas, koji kontamo da univerzum postoji, da li bi taj univerzum posotojao? kao ona priča - ako drvo u šumi padne, a niko ne vidi, da li je to drvo zaista palo...
svest je nešto što posmatra svet, rezonuje i zaključuje. svest je nešto što pustiš iz sebe i ono se odbija od razne predmete, pojave, događaje, bića, energije, i vraća se sa informacijama. svest je čista energija, naša tela, ta stolica na kojoj sediš, krompir koji sam jela za ručak, svi su sastavljeni od atoma koji su opet sastavljeni od energije. u tom smislu materija je samo jedna instanca koju svest posmatra. materijalnost je nešto što može da okupira svest i odvede je od njenog pravog zadatka. a šta je to, pojma neam, 42 valjda... :)

čini mi se da je ofidija mislila na komercijalno materijalno, a ne na materiju.

Могуће. Ал мени било занимљиво :)

negde sam čula da su ljudi način da univerzum postane svestan sebe. da nema nas, koji kontamo da univerzum postoji, da li bi taj univerzum posotojao? kao ona priča - ako drvo u šumi padne, a niko ne vidi, da li je to drvo zaista palo...

Отприлике тако нешто и ја контам... Људи какви су, не могу да појме какав би то био идеалан свет у којем је универзум од почетка свестан самог себе и не требају му никаква бића која рефлектују то постојање.

upravo tako... :)

А што се тиче оног чипса са почетка приче- дрпи некоме још једну кесицу, ако ти је баш толико стало. Заболе те што ће он бити несрећан. Ко га јебе што се задесио ту.

Jeste li ikad razmišaljli koliko je život obmanjujuće upakovan? Kesa čipsa je samo jednu trećinu puna, čizburger ne izgleda kao onaj na slici, model na naslovnoj strani je fotošopiran i airbrushovan, trejler je bio bolji od filma, pivo ti neće napraviti od života ludu žurku sa grčkim boginjama koje igraju oko tebe. Čak ni ljudi ne pokazuju svoje pravo lice dok nisu pod pritiskom i u kritičnoj situaciji.
Pitam se kako bi bilo da živimo u tom drugom svetu koji smo stvorili. Svetu primamljivih laži. Kesa čipsa je napunjena do vrha neizlomljenim čipsom, čizburger je svakim zalogajem punačak i svež kao onaj na slici, ulicama šetaju savršene žene bez mana, film je u potpunosti jednak svom trejleru, žurke su zaista zabavne i divlje kao što ih reklame za pivo predstavljaju i svi koje poznaješ izražavaju svoje emocije slobodno i otvoreno.
Ponekad mislim da taj svet postoji i da smo svi bili jednom tamo. Mislim da smo bili tamo, ali smo se ga izgubili. Ovaj svet, ova bleda kopija, je naš pakao; i naša lažna obećanja i obmanjujući marketing su u stvari naše kolektivno potisnuto sećanje tog boljeg sveta, podsetnik onoga što smo izgubili kada smo pojeli Hot-dog Znanja ili tako neko sranje.
Zapravo, mnogo logičnija, ali podjednako depresivna, realnost je da smo (iz nekog razloga) sposobni da zamišljamo svet boljim nego što jeste, i boljim nego što će ikada moći da bude. Savršene sise i savršeni čizburger ne postoje i nikada neće postojati, ali mi ipak znamo kako oni izgledaju i kakvog su ukusa. Znamo, ali moramo da se zadovoljimo lošijim.

Uzme lepu celu slicicu LSD-ja,metni na jezik i videces kako ce ti zivot biti lep :)))

Kol'ko mi je zao sto je trajno banovan Valsinarb, ako nista onda samo zbog ove teme.

Doktore, sad videh pitanje, lemaja je objasnila mnogo bolje nego što bih ja ikada mogla, definitivno.

Мени је ова тема, заправо, занимљива. На страну то што је отворио Власимбамбрљ, али мени никад није тешко да о томе размишљам.

Jednom dok sam bio u djakuziju da se opustim uz cašu vina iz 1812 godine jedna od tri manekenki koja mi je pušila je prdnula u tom trenutku se ceo moj svet srušio, tog dana sam celu noć vozio kroz moje ostrvo u ferariju i sa setom u očima pitao sam se zašto ovaj svet nije savršen, čemu život...

Jednom dok sam bio u djakuziju da se opustim uz cašu vina iz 1812 godine jedna od tri manekenki koja mi je pušila je prdnula u tom trenutku se ceo moj svet se srušio, tog dana sam celu noć vozio kroz moje ostrvo u ferariju i sa setom u očima pitao sam se zašto ovaj svet nije savršen, čemu život...

AHAHHAHAHHAAAAAAAAAA

Реклама продаје производ, тако да смо делимично сами криви, па се после још додатно жалимо кад поједемо гомно.
А да стигнемо до неког савршенства, морамо прво мењати себе, а не упирати прстом у друге који греше. Да не патишпањишем превише, ја себе максимално мењам и у складу са тим, допуштам себи да критикујем остале у оној мери у којој сам се променио. Приметио сам да је то јако спор процес, али страва је кад знате да сте успели да сами себе промените на позитивно, и да сте помогли некоме ко то није желео да примети.

каце сетим валсинарбових просеравања прајслес

vlasinabrer je bio pravi, što bi reko Antara. da li se izvukao? nikada nećemo znati.

Идеално је ``направљено`` за идиоте. Када би свет био идеалан у сваком смислу, људи би врло брзо постали неописиви дегенерици. Има одличан филм који су амери направили на тему савршеног света, па ко воли нека погледа - ИдиоТкратија,ако се не варам.
Спољашњост заиста служи само да нас обмане и превари ако јој то дозволимо. Лепа жена може да направи магарца од мушкарца само ако јој он то дозволи. Леп ауто не значи и добар мотор или сигурну вожњу. Кесица чипса има само 50 грама, а њена величина није битна, већ садржај. Ако ти треба више купи већу количину а не веће паковање. Ни пиво, ни чипс ни сисе ни дупе не могу да испуне човека осећајем задовољства и спокоја. Ова осећања су врхунски изазов за монахе и будисте који то покушавају да досегну деценијама и генерацијама, па не успевају. што каже несецкани кромпир, мењати себе је једини начин да се нешто постигне. Зен будизам... или кесица чипса, уз пиво док се гледају порнићи?

људи би врло брзо постали неописиви дегенерици.

Ljudi bi vrlo brzo postali degenerici,znači ne bi više bilo idealno.Ali razmišljaj da je idealno,baš idealno,tu ne bi bilo nikakvih degenerika,ako me razumiješ.
Uglavnom,mislim da ima jedna opšta definicija idealnog i druga zavisno od toga šta je pojedincu idealno i tu se diskusija grana do beskonačnosti.Glupo je pričati o ovome,jer se vrtimo u krug.

Веснам, били би дегенерици са садашње тачке гледишта, али ми то сами не би примећивали, као што већина нас поступа погрешно кад се гледа са гледишта идеалног. Што је за једне лоше за друге је добро и обрнуто.
Једини излаз је промена самог себе, а не мора бити то кроз нека велика дела или тако нешто. Уместо да бациш папир на улици, стави га у џеп, то је најмање што се може учинити, али кад човек то учини хиљаду пута, свестан је да се променио и да је спасао околину око себе. Већ један корак ка идеалном. Неки дан сам спасао пса са пута да га не звекне теретњак. За мене је то било само пар метара искорачења на пут, за камионџију само повећана опрезност и нога над кочницом, можда неко унутрашње осећање да је добро што се неко нашао јер не би могао нагло због малог пса да закочи, а за пса је то настављен живот који се могао прекинути. Нико ми за то не треба рећи хвала, ја сам тиме себе променио, и то ми је највећа захвалност.

Kad bi svet bio savršen i ljudi imali sve što požele, mislim da bi se svi odlučili da imaju beskonačan orgazam, tako da bi svet bio ispunjen balavim ljudima izvrunutih očiju koji bi mumlali nešto nalik OoooooOOooJEEEooooooOOOooOOOO