Prijava

Parce iz jedne od mojih omiljenih knjiga X)
Zivot je siri od svakog propisa. Moral je zamisao, a zivot ono sto biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne ostetimo. Vise je stete naneseno u zivotu zbog sprecavanja greha, nego zbog greha.

Dervis i smrt

Today my heart collapsed.
And the feeling in my stomachs like a knife in my back.
And it's too damn short for me to get a grip
and pull the fucker out before it sticks.

Today my lungs collapsed
And I'm choking on my blood which has all turned black
And everything I'm spitting out. I'm spitting out.
Just spells your name.

Why, oh why, would you use that one.
You know I never used it, cos it just ain't on.
Can you pull it out of me please
cos it really fucking hurts and Its making me dizzy
No? Well fine, then ill tell you what.
I'm gonna tell you that I love you till my breathing stops.
Today my heart collapsed
Everything was fine and now I'm ready to relapse.
I can't understand how you made it through
I'm totally fucked cos I'm falling for you..

Today my lungs collapsed
and I'm choking on my blood which has all turned black
and everything I'm spitting out
I'm spitting out.

Why would you use that one
you know I never used it cos it just ain't on.
can you pull it outta me please
cos it really fucking hurts and it's making me dizzy
No! well fine then I'll tell you what.
I'm gonna tell you that I love you till my breathing stops.

The black heart king
has met his black heart queen
forgot everything he was
for the taste of her skin
his nights no longer lonely
once he let her in
and by the orchestra of wolves
you can hear him sing….

Poor, dear Cat. And this was the price you paid for sleeping together. This was the end of the trap.This was what people got for loving each other. Thank God for gas, anyway. What must it have been like before there were anesthetics? Once it started, they were in the mill - race. Catherine had a good time in the time of pregnancy. It wasn't bad. She was hardly ever sick. She was not awfully uncomfortable until toward the last. So now they got her in the end. You never got away with anything. Get away hell! It would have been the same if we had been married fifty times. And what if she should die? She won't die. People don't die in childbirth nowadays. That was what all husbands thought. Yes, but if she should die? She won't die. She's just having a bad time. The initial labor is usually protracted. She's only having a bad time. Afterward we'd say what a bad time and Catherine would say it wasn't really bad. But what if she should die? She can't die. Yes, but what if she should die? She can't, I tell you. Don't be a fool. It's just a bad time. It's just nature giving her hell. It's only the first labor, which is almost always protracted. Yes, but what if she should die? She can't die. Why would she die? What reason is there for her to die? There's just a child has to be born, the by-product of good nights in Milan. It makes trouble and is born and you look after it and get fond of it maybe. But what if she should die? She won't die. But what if she should die? She won't. She's all right. But what if she should die? She can't die. But what if she should die? Hey, what about that? What if she should die?

Pohvala svetu - Branko Miljković.

Ne napuštaj me svete
Ne idi naivna lasto

Ne povredite zemlju
Ne dirajte vazduh
Ne učinite nikakvo zlo vodi
Ne posvađajte me sa vatrom !

Pustite me da koračam
prema sebi kao prema svome cilju

Pustite me da govorim vodi
Da govorim zemlji
I ptici koja živi od vazduha
glas moj ispružen kao živac.
Pustite me da govorim
dok ima vatre u meni

MOŽDA ĆEMO JEDNOM MOĆI
DA ONO ŠTO KAŽEMO DODIRNEMO RUKAMA

Ne napuštaj me svete.
Ne idi naivna lasto. - On je fantastičan i ko zna šta bi još napisao da je duže živeo. Slava mu! Nazivam se kćerkom Njegovom po peru. Bez trunke stida.

- - - - - - - - -

INVICTUS - William Ernest Henry

Out of the night that covers me,
Black as the pit from pole to pole;
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.

In the fell clutch of circumstance,
I have not winced, nor cried aloud.
Under the bludgeonings of chance,
my head is bloody, but unbowed.

Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade;
And yet the menace of the years
Finds, and shall find me, unafraid.

It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll:
I am the master of my fate.
I am the captain of my soul!

Prevod - Iz noći, koja me obavija, crna, kao najdublja jama, zahvaljujem Bogu, koji god da jeste na ovoj neosvojivoj duši. U okrutnim kandžama okolnosti nisam posustao nit' naglas zaplakao. Pod udarima mogućnosti moja glava je krvava ali ne i pognuta!
Izvan ovog mesta gneva i suza vreba samo užas senke. Ali će me zle godine opet tražiti itpronaći NEUPLAŠENOG.
Nije bitno koliko je uska kapija, koliko je ispunjena kaznom neuspeha...
JA SAM GOSPODAR SVOJE SUDBINE. JA SAM KAPETAN SVOJE DUŠE.

- - - - - - - - - - - -
"Postoje dve tragedije u čovekovom životu.
Jedna je izgubiti ono za čim žudiš.
Druga je dobiti to." - Šo

Preporučite mi neku zabavnu knjigu, prednost imaju one s kraćim pričama. I strani autori. I da ima prevod na naš jezik.

vudi alen - puko bezvlašće

O čemu se radi u tu knjigu?

Znam da Vudi Alen piše knjige al se bojim da ovi iz knjižara neće znat no će me gledat ka da sam panglu. "Momak, Vudi Alen je režiser, on snima filmove. Ako hoćeš nešto od njega pođi u cede šop.".

tako, pričice
svidjeće ti se, kratka i zanimljiva je
(ako je uspiješ naći)

a teško da to ima po bibliotekama. di si to nabavila hidro?

kupila mi frendica u bg-u, ima u ovim fensi knjižarama, kontam, i nije neš skupa

On Metaphors

Many have complained that the words of wise men are only ever metaphors that do not apply to everyday life, which is all we have. When a wise man says: 'Cross over', he does not mean that we should cross to the other side of the street, which we could still manage if it were worth our while; he means some mythical Other Side, something we do not know, something he cannot describe any more closer either, and therefore cannot be of any help at all to us here. All these metaphors really only mean that what is incomprehensible is incomprehensible, and we knew that. But what we actually have to put up with every day is something else.

Then somebody said: Why resist? If you abided by the metaphors, you would become metaphors yourselves, and then you would soon be free from everyday troubles.

Someone else said: I bet that's a metaphor, too.
The first person said: You have won.
Te second said: But only metaphorically, alas.
The first said: No, in reality; metaphorically, you have lost.

... Dok je prolazio pored prozora Renfildove sobe, pacijent je počeo iznutra da ga psuje i naziva svim mogućim pogrdnim imenim koja su mu pala na pamet. Čovek, koji je, izgleda, bio neki pristojan momak, zadovoljio se samo da mu kaže da umukne u ime Boga, na šta ga naš čovek optuži da želi da ga opljačka i ubije i reče mu da će ga sprečiti pa makar ga to stajalo glave. Otvorih prozor i dadoh čoveku znak da ne obraća pažnju; to ga je zadovoljilo jer se istovremeno osvrnuo oko sebe i shvatio na kakvo je mesto došao, pa je samo rekao: "Nek' vas Bog blagoslovi, gospodine, neću obraćati pažnju na ono što mi se kaže u vražjoj ludnici. Žalim Vas i upravnika što morate da živite u istoj kući sa jednom ovakvom divljom zveri." Zatim me učtivo upita za put i ja ga uputih kako da stigne do kraja prazne kuće; on se udalji praćen pretnjama, psovkama i grdnjama našeg čoveka...

Haha, zamisli ideš ulicom i neko iz kuće pored koje prolaziš počne da te psuje JEBEM TI MAJKU PIČKO JEDNA, GOVNO JEDNO POSRANO, USTA TI SE JEBEM! i sl.

U pitanju je izvod iz knjige "Drakula" Brema Stokera.

Zamislite muža čija žena, samoubica, leži sada na stolu, jer se pre nekoliko časova bacila sa prozora. Zbunjem, on još nije stigao da pribere svoje misli. Ide po sobama i trudi se da da smisla onome što se dogodilo, da skupi svoje misli u tačku. Osim toga, on je okoreli hipohondar, od onih što razgovaraju sami sa sobom. Evo ga i sad gde razgovara sa samim sobom, prepričava stvar, ulazi u njenu suštinu, bez obzira na prividno logički red reči, on protivureči sebi nekoliko puta, i u logici i u osjećanjima. I opravdava se i okrivljuje u isti mah i upušta se u sporedna objašnjenja.

Dok je ona ovde - još je sve dobro: prolazim i gledam je svaki čas; ali kad je sutra odnesu - šta ću ja sam! Sada je u gostinskoj sobi, na stolu sastavljenom od dva mala, a sanduk će doneti sutra, beli sa belim brokatom...uostalom, nisam to hteo... Stalno šetkam i hoću to da shvatim. Već je, evo, šest časova kako pokušavam da sve to shvatim i nikako ne mogu da saberem misli u tačku. Stvar je u tome što jednako šetam, šetam, šetam...Bilo je ovako. Ispričaću sve redom. (Red!)

"U petak sam se probudio i, s obzirom na to da se svemir širi, trebalo mi je više vremena nego obično da pronađem svoj bade-mantil."

"Puko bezvlašće" Vudi Alen

Zamislite muža čija žena, samoubica, leži sada na stolu, jer se pre nekoliko časova bacila sa prozora. Zbunjem, on još nije stigao da pribere svoje misli. Ide po sobama i trudi se da da smisla onome što se dogodilo, da skupi svoje misli u tačku. Osim toga, on je okoreli hipohondar, od onih što razgovaraju sami sa sobom. Evo ga i sad gde razgovara sa samim sobom, prepričava stvar, ulazi u njenu suštinu, bez obzira na prividno logički red reči, on protivureči sebi nekoliko puta, i u logici i u osjećanjima. I opravdava se i okrivljuje u isti mah i upušta se u sporedna objašnjenja.

Ово Кротка беше?

Изговорио си своје речи тако, као да не признајеш ни сенке, нити зло. Да ли би био тако добар да поразмислиш мало о следећем питању: шта би радило твоје добро, када не би постојало зло, и како би изгледала земља, када би са ње нестале сенке? Јер, сенке настају од предмета и људи. Ево сенке мога мача. Али, постоје и сенке дрвета и живих бића. Да нећеш, можда, да згулиш целу земаљску куглу, смичући са ње све дрвеће и све живо, и то само и једино да уживаш у голој светлости? Глуп си.

Мајстор и Маргарита
Михаил Булгаков

Kada je spustio ruke sa slepoocnica, X. je nastavio da zuri u plocu pisaceg stola koji je bio pravo skladiste najmanje dva tuceta neotvorenih pisama i najmanje pet ili sest neotvorenih paketa, sve adresiranih na njega. Pruzio je ruku preko tog krsa i izvukao knjigu koja je stajala pored zida. Bila je to Gebelsova knjiga "Di Zeit ohne Beispiel", vlasnistvo tridesetosmogodisnje neudane kceri porodice koja je do pre nekoliko nedelja zivela u toj kuci. Bila je neki nizi funkcioner nacisticke partije, ali ipak dovoljno znacajna licnost da prema normama utvrdjenim vojnim propisima dodje u kategoriju onih koje treba automatski uhapsiti. Uhapsio ju je licno X. Sada je, vec treci put otkako se vratio iz bolnice, otvorio knjigu i procitao kratku belesku napisanu na prvoj unutrasnjoj strani. Beleska je bila napisana mastilom, na nemackom, sitnim i beznadno iskrenim rukopisom i sastojala se samo od pet reci: "Gospode boze, zivot je pakao." Nista pre ni posle toga. Same na praznoj stranici i u bolesnoj tisini sobe, te reci kao da su izrasle u neoborivu, cak klasicnu optuzbu. X. je zurio u stranicu nekoliko minuta, nastojeci, s malim sansama, da im se odupre. Konacno je, s mnogo vise odlucnosti nego sto je ucinio bilo sta za poslednjih nekoliko nedelja, uzeo ostatak olovke i ispod beleske napisao, na engleskom: "Ocevi i ucitelji, razmisljam: 'Sta je pakao?' i tvrdim da su to patnje onoga ko nije u stanju da voli." Hteo je da ispod tog zapisa doda ime Dostojevskog, ali je ustanovio - s uzasom koji je prostrujao kroz citavo njegovo telo, da je ono sto je napisao gotovo potpuno necitko. Zatvorio je knjigu.

Za Esme - S ljubavlju i mucninom
Selindzer