Prijava

Нисам ја атеиста.

Dragi Stevane,

po mom skromnom mišljenju većina običaja u pravoslavju i katoličanstvu postoje isključivo kako bi se napravila što veća razlika između njih.
Iskreno, ne mogu shvatiti paljenje badnjaka. Kapiram da je to samo način da se distanciramo od Rima jer imamo neki svoj totalno drugačiji običaj na taj 25. decembar po julijanskom kalendaru.
Onda mi isto nije jasno što se katolici krste sa svih pet prstiju i drže skulpture po crkvama, to je čist paganizam...
Kapiraš šta oću da kažem? Kad se maknu svi ti običaji i promijenjeni stavovi dodati poslije velike šizme, hrišćanstvo djeluje daleko razumljivije.

Dragi Stevane,

ne mogu da shvatim običaj kao što je paljenje badnjaka
ne mogu da shvatim pet prsta rimokatolička
ne mogu da shvatim skulpturu kao što je Gospina

http://www.popehat.com/wp-content/uploads/2013/03/no-shit-sherlock-2.jpg

Зашто тај meme користиш, богоугодна сестро Ив ана?
Па многи из нашег стада то нијесу примјетили или ако јесу немају храбрости то и рећи пред нашим пастирима. Ипак, пастири морају постојати да стадо не би залутало, имај то у виду сестро по крсту.

Чудни су путеви Божији а чудни су и људи ове васељене. Многи вјерују у Господа Бога, Његов дух свети и Исуса сина Божијег али не вјерују у сва учења наше православне цркве. Такви људи су само хришћани и не могу носити епитет православца јер није довољно поштовати обичаје, потребно је знати и зашто они постоје и каква симболика се иза њих крије.
Не схватати поенту обичаја а практиковати га је исто као чинити добро зарад награде, то јест имати незрело морално расуђивање попут младог дјетета.
Али како незрело дрво не гори добро, тако ни незрело дијете не вјерује правилно, па његова награда не може доћи тек тако, само јер је слијепо пратило упутства учених људи.

Спознај Христа спаситеља нашег и покај се за гријехе своје и то је једини начин да постанеш правом православном сестром нашом. То је и једини начин да зађеш дубље у бесконачни океан вјере и милости Божије.

Мир Божији Христос се роди.

ивана нећеш бити јебана.

Сад најозбиљније. Нисам очекивао да ће бити толико вас које је срамота да кажу у шта верују.

мени су све религије занимљиве, мислим као приче, како су настале, легенде и остало, иако то нема везе са животом, више их схватам као неке бајке у које људи вјерују
ал сад да сам ја невјерник, нема шансе
мислим, не вјерујем у бога као институцију која ће ми судити кад умрем, рај/пакао и те форе, ал вјерујем да постоји нека виша сила, карма, вјерујем да је донекле реинкарнација могућа, можда и духови, јер контам да би ми живот био баш смор да мислим да нема ништа више сем оног видљивог. знам да је то можда неко примитивно размишљање јер се уопште не трудим ни на који начин да истражим нешто, пошто ме и не занима толико, ал ми је, нпр, неко од тих размишљања милион пута помогло да донесем праву одлуку по неком питању и сличне ствари.
уосталом, шта ја знам

Ja verujem da postoji nešto što upravlja našim životima, ali to nikako nije dobroćudno. To je neka sila što te vuče ka propasti čim se rodiš, i hoće da te pokopa pod zemlju, i uništi sve što si ikad učinio, i svaku stvar koju si napravio, i svako slovo koje si napisao, i sve, sve da uništi, sve što je ikad postojalo i što će ikad postojati. I uspeva u 100% slučajeva.

Ја верујем у себе и своје неспособности, а понекад када се самоизневерим, само се ресетујем па опет верујем у све то.

"Međutim, u prva tri stoleća hrišćanstva ne samo što Božić nije svetkovan, nego se nisu uviđali ni potreba ni značaj njegovog praznovanja. Objašnjenje za ovo je vrlo jednostavno: prvi hrišćani nisu pridavali nikakav značaj telesnom rođenju, koje je uzimano samo kao tužna činjenica da je rođen jedan grešnik više, već su, sviknuti progonima i stradanjem za svoju veru, smatrali da je smrt, ukoliko je u zemnom životu dotle čovek ispunio svoje dane vrlinama, u stvari - rođenje koje vodi u večnost."

To su bili ljudi, a ne ovi što kolju prasad i janjad kad se rodi bog, ko da su im životinje jadne krive.

veseli kolje majmuna XAXAXAXAXA

Ateista karijerista

Dok je "običan" ateista u fazonu "ja u boga ili nešto slično ne verujem, a ako nešto svevišnje i postoji mene to ne zanima" i nastavlja dalje sa svojim poslom i nikoga ne smara sa svojim stavovima i pogledima na hijerarhiju u unuiverzumu, ateista-karijerista je ono što Amerikanci i Britanci nazivaju "Pain in the ass", tj "bol u dupetu" (odnosno smor nad smorovima).

Elem, priča kaže sledeće: ateista-karijerista ima neodoljivu potrebu da do zla boga smara o nepostojanju bilo kkakve svevišnje duhovne sile. On (ili ona) to kategorički odbija i to je sasvim OK, jer ipak, svi mi imamo svoje poglede, verovanja, stavove i tako dalje. Međutim, ateista-karijerista mora non-stop da ponavlja kako ništa božansko ne postoji (čak i kada ga niko ne pita). Smara o pričama o sveštenstvu koje "zamljaćuje" narod sa "dosadnim besedama" o veri, bogu i ostalim religijskim temama, a njegova izlaganja zasenjuju svojom samouverenošću čak i špansku inkviziciju. Do kraja će se boriti da pobije svaki religijski stav, svaku, pa i najmanju naznaku nečega "uzvišenog" u bilo kojoj osobi na koju naiđe. Prosto čovek da pomisli da mu je to zanimanje, nešto kao anti-pop (ili anti-popadija).

Sve to jeste smešno, ali i žalosno na neki način. Tolikom svojom pričom o neverovanju samo pokazuje svoju slabost i svoju nesigurnost. I dok već pomenuti "običan" ateista jednostavno ne veruje i neće čovek da se opterećuje time (a nije mu zapelo ni da objašnjava zašto ne veruje), ateista-karijerista prezentuje svoj religijski stav, odnosno svoje neverovanje. Ceo koncept, cela teza kojom se on vodi nije ništa drugo do mlaćenje prazne slame, tj poziranje. Ateista-karijerista je ateista iz fazona, jer mu je nešto došlo da bude kul ili šta već - drugačiji.

----------------------------------------------------------------------

razjašnjenje: nije loše ako je neko ateista. Svaki vernik bi trebao da veruje za sebe i da ne smara druge sa tim. Isto tako, svaki pravi ateista bi trebao da ne veruje u ono što pravi vernik veruje. Oni koji se trude da na silu i bez ikakvog povoda na silu "objasne, razjasne, dokažu, pokažu i utvrde", e oni su samo najobičnije pozerčine, istripovane ljudske jedinke koje teraju kontru iz nekog hira ili najobičnijeg tripa.
Z

Бохоре, можеш ли својим речима да ми напишеш у шта верујеш? Стварно ме занима.

Ja verujem da ima nešto.

vjeruj mi, ima nešto.
ne pitaj me kako znam ;)