Prijava

Protagoras: Truth is relative. It is only a matter of opinion.

Socrates: You mean that truth is mere subjective opinion?

Protagoras: Exactly. What is true for you is true for you, and what is true for me, is true for me. Truth is subjective.

Socrates: Do you really mean that? That my opinion is true by virtue of its being my opinion?

Protagoras: Indeed I do.

Scorates: My opinion is: Truth is absolute, not opinion, and that you, Mr. Protagoras, are absolutely in error. Since this is my opinion, then you must grant that it is true according to your philosophy.

Protagoras: You are quite correct, Socrates.

Da li je apsolutna istina zapravo korisno sredstvo nadležnih organa?
Ja mislim da jeste jer svaki sistem mora težiti idealu poštovanja od strane svojih potčinjenih, to jest, ma koliko distopijski to zvučalo, da se sve ono što sistem tvrdi od strane pomenutih smatra apsolutnom istinom.

Međutim, ako dođe do toga, da li to znači da sistem počinje koristiti apsolutnu istinu u sopstvenu korist i time formira dogme?
Да.
И колико има графена?

Apsolutna istina... Pazi, APSOLUTNA!!! uključuje u sebe apsolutno sve. I da li neutrino ima izuzetno malu masu, i da li je Putin zločinac ili osloboditelj, i Kosovo, i dilemu Jung ili Frojd. Zato se zove apsolutna. Nisam primetio da se početni post ove teme odnosi na fiziku? I čemu takav redukcionizam? Ako ne postoji egzaktan i konkretan odgovor na sve na svetu, onda ni apsolutna istina ne postoji.

Ако нешто зависи искључиво од субјективних критеријума онда нема говора ни о каквој истини.
Злочинац и ослободитељ су појмови који служе да би се нешто окарактерисало. Појмови су творевина људи, нисам приметио да ''природа'' сама ствара појмове :)
Да ли неко ко у свом телу има десет малигних ћелија има рак? Потпуно је небитно, јер јер ''рак'' само реч којом ћемо описати нешто ако се испуне одређени услови. Чињеница је (истина) да он има десет малигних ћелија.
Оно што хоћу да кажем је да апсолутном истином сматрам оним што постоји независно од нашег сазнања. Тако сам и схватио појам апсолутне истине уопште.
А то да ли ће нешто бити обухваћено одређеним термином, ствар је творца термина и критеријума које је поставио.

Da li je apsolutna istina zapravo korisno sredstvo nadležnih organa?
Ja mislim da jeste jer svaki sistem mora težiti idealu poštovanja od strane svojih potčinjenih, to jest, ma koliko distopijski to zvučalo, da se sve ono što sistem tvrdi od strane pomenutih smatra apsolutnom istinom.

Tu knezovi nisu radi kavzi;
Nit' su radi Turci izjelice,
Al' je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,

Потпуно је небитно, јер јер ''рак'' само реч којом ћемо описати нешто ако се испуне одређени услови. Чињеница је (истина) да он има десет малигних ћелија.

u matematici/brojanju ima istine, u lingvistici nema

Asolutno hipotetično izraženo kroz ljudski govor u sebe mora da uključuje i sve subjektivno. Ili možda treba da isključi subjektivno? Ljudi nisu nastali u nekom drugom univerzumu, već u ovom. Ako pretenduju na apsolutne iskaze, onda moraju da izgrade kategorijalni aparat koji će moći da dokuči/izrazi to apsolutno, na svim poljima, od poljoprivrede do astrofizike. I mentalni aparat koji će moći to da shvati i procesuira. Kapirate? Apsolutno? Sa velikim A? APSOLUTNO?

u matematici/brojanju ima istine, u lingvistici nema

A Noam Čomski, generativna gramatika? Jezičke univerzalije? Vi što se bavite tim ciframa mislite da je sve ostalo palamuđenje, a ne ozbiljna nauka. Niste u pravu.

Оно што хоћу да кажем је да апсолутном истином сматрам оним што постоји независно од нашег сазнања. Тако сам и схватио појам апсолутне истине уопште.

Srećno. S obzirom da su se najveći svetski umovi u istoriji sapleli na to.

dobro, valdemare, da li si ti apsolutno siguran tu to? (namerno malim apsolutno)
meni se cini da je svaka istina apsolutna po definiciji, cinjenicno stanje...do subjektivnosti i greske moze doci samo nedostatkom informacija ili neiskrenoscu prema sebi i drugima

edit:
na zalost nisam citao nista od comskog, prijatelj koji ga gotivi mi rece jednu njegovu zanimljivu teoriju "ne moze se jedna ista rec nikada izgovoriti dvaput na indentican nacin, svaki put ce da ima drugo znacenje"..jesam li ja pogresno razumeo ili je po njemu sve "fuzzy"? i nista nije potpuna istina? pa cak ni recenica "Danas sam pojeo 4 banane."?

Ali bre šta je informacija? Pojam informacije podrazumeva pre svega percepciju pošiljaoca, svest pošiljaoca, sistem znakova u kome će biti kodirana, kanal komunikacije, percipijenta, njegovo dekodiranje informacije - istovetnost percipijentovog i pošiljaočevog sistema znakova. Subjektivno. Nema informacije same po sebi.

Ja pokušavam da shvatim šta Valdemar sve vreme pokušava da ukaže ovim Apsolunim istinama sa velikim A. Mislim da sam na pravom putu.
Postoji onaj paradoks: ''Ja lažem'' nemam pojma ko je reko, ali kažu da čovek koji je pokušao da reši tu enigmu - da li taj koji kaže da je lažov zapravo govori istinu pa nije lažov - riknuo od silnog naprezanja da spozna šta je tu istina. Verovatno je u tom slučaju relativna, tj. ako neko laže ne znači da će sve što bude izgovorio biti laž. Lažov je onaj koji ponekad (manje ili više) izgovara neistinu, dakle i da je izgovorio rečenicu ''ja lažem'' moguće da je tad rekao istinu, što opet ne znači da više nije lažov. I lažovi govore istinu. Zaključak - istina je nekad relativna. Ta daaaaam!
EDIT:

Ali bre šta je informacija?

to je subjektivni doživljaj skupa podataka koji opet mogu, ali i ne moraju da budu istiniti (zavisi od ozvora, podatke može da objavi Kurir, ili neki čova s cvikerima iz Cerna).

Ali bre šta je informacija?
to je subjektivni doživljaj skupa podataka koji opet mogu, ali i ne moraju da budu istiniti (zavisi od ozvora, podatke može da objavi Kurir, ili neki čova s cvikerima iz Cerna).

A nemoj onda o informaciji govoriti kao o nečemu što je objektivno, što je apsolutno, a da može doći do greške samo ako se potkrade pogrešna informacija. Ne postoje informacije van tebe i mene. Samo je pitanje da li postoji činjenično stanje, ali čini mi se da niko dovoljno pametan da razmišlja o tome nije tvrdio da postoji i da ga mi možemo spoznati. Bilo je onih koji tvrde da postoji, ali oni su isto tvrdili da ga ne možemo spoznati, a neki su tvrdili i da ne postiji. Ove moderne popularizatore nauke i filozofije uopšte ne treba uzeti u obzir. Oni rade za ideologiju u okviru koje se njihov mozak kreće.

Постоји поље информација, независно од човека. Мада је истина да када зажмуримо, свет нестаје. Срећом, ти трептаји не трају дуго.

Nema informacije same po sebi.

А да ли постоји одашиљач информације без пријемника исте? Назовимо је чињеницом?
Са друге стране, субјективно би било оно што се створи на основу прикупљених информација. Када би постојао ентитет способан да прикупи СВЕ информације, постојала би и апсолутна истина како је ти описујеш. Међутим, и без тог обрађивача информација постоји одашиљач, ондосно сама чињеница. Или не?

Srećno. S obzirom da su se najveći svetski umovi u istoriji sapleli na to.

Шта си овде тачно хтео да кажеш? :)

И да, Валдемаре, мозак не креира већ обрађује информације. А речи су један од начина на који их обрађује. Мислим да то прави разлику. Не знам да ли разумеш шта хоћу да кажем...

Што се тиче језичких универзалија, читах некад давно о њима, али сам их заборавио, па не могу да дискутујем о томе.

Постоји поље информација, независно од човека. Мада је истина да када зажмуримо, свет нестаје. Срећом, ти трептаји не трају дуго.

E pa to samo ako postoji nešto drugo razumno osim čoveka što razmenjuje podatke oko nas. U tom svetlu naš cilj je da ga pronađemo i eliminišemo.

Шта си овде тачно хтео да кажеш? :)

Na stvar po sebi i stvar za sebe :) Moram bežati, napuštati ovako zanimljivu diskusiju. Žao mi je.

Постоје поље информација, независно од човека. Мада је истина да када зажмуримо, свет нестаје. Срећом, ти трептаји не трају дуго.

Свет не нестаје када зажмуримо :) Наставља да тече. Наставља и кад умреш. Само што ћеш ти бити заробљен у вечној празноћи неегзистенције и нећеш моћи то да знаш јер нећеш ни постојати (ово све под условом да не постоје нпр. рај и пакао или нешто слично, па можда и тада). Но ни ово не мора бити тачно, али тако ми се чини.

malo se brkaju pojmovi ''informacija'' i ''podatak''
evo prepiske koja mi se najviše dopala: Informacija je rezultat obrade, manipulacije i organiziranja podataka na način koji dodaje znanje primatelju. Drugim riječima, to je kontekst u kojem su podaci uzeti.

Трулекс, онда да се допуним: податак постоји и без његове обраде :) А сви подаци би представљали апсолутну истину.

znači ako osoba x ima 100kg taj Podatak će potpuno drugačije interpretirati neka osoba sa sela gde je ideal lepote pretovljena osoba, od osobe koja drži veganski velnes centar u požeškoj ulici.

zavisi kako ih posmatraš, mogu da imaju i materijalnu i talasnu komponentu zavisi šta hoćeš da utvrdiš preciznije, položaj i impuls npr. ili neke druge dve komponente, pošto ''čestice'' imaju dualnu prirodu ne možeš dve komponente istovremeno da opišeš sa podjendakom preciznošću.

ne pričam ja o dualnoj prirodi čestice, već o tome da je čestica korisna fikcija, pomoću koje je moguće kvantifikovati sile. čestica kao fizička jedinica, isto kao što je broj aritmetička jedinica, a obe su izmišljene stvari. možda odveć banalno rečeno, ali poenta je ista.

čuj, aristotel i autoritet... postoji i aristotel koji nije falsifikovan od strane crkve

nego, na konto apsolutne istine, ona za sobom povlači pretpostavke da se svet bazira na apsolutnom identitetu mišljenja i stvarnosti. dakle, ne zdravorazumsko kapiranje istine kao slaganje našeg suda sa nekom realnošću, to nije istinitost već tačnost, koja je uvek relativna. apsolutna istina morala bi biti istina svih istina, sinteza svih (ne)tačnosti, odnosno celina svih kontradiktornosti, što bi onda pretpostavljalo da identitet nije samo tautološki identitet samog sebe već identitet identiteta i razlike, jer identitet jeste istovremeno i razlika jer je različit od razlike, a razlika je identitet jer je identična sa samom sobom. i eto komplikacija... al da vas lišim muke, sve je to kurac, živimo u svetu polišizofrenih interpretacija koje se bore za moć, ali nemojte mi verovati na reč

apsolutna istina morala bi biti istina svih istina, sinteza svih (ne)tačnosti,

довде сам успео да те испратим лоло
какве сад разлике и таутолошки идентитет самог себе? како је идентитет истовремено и разлика а разлика идентитет?
едит: материја и дух, телесно и душевно, субјекат и објекат, мишљење и биће нису две начелно различите ствари, него идентичне, истоветне, само два различита начина поојављивања и схватања једне јединствене супстанције? :)
сад већ треба добра поткованост.... да кажем учењима филозофа, што ја немам, тако да у овој тачки могу да се искључим из расправе (што сам могао слободно и раније :) )