Vrlo zastupljena rečenica na svim svadbama, rođendanima i kojekakvim sličnim veseljima. Izgovarači ove rečenice su najčešće rodbina-prijatelji iz zemalja Evropske Unije koji su specijalno došli da učestvuju u svečanosti ili sitni političari iz opštinske vlasti.
Lik sa novčanicom od 100 evrića šeta od svog stola do muzike pri tome galami i pokazuje svima ovo malo blago koje je spreman da potroši na muziku ne bi li sebi pružio malo meraka.Prilazi muzici mašući novčanicom viče 100-evra-ako-ovu-znaš , muzika naravno ne zna, ali ni potraživač verovatno ne zna pesmu koju traži pošto je zadnji put čuo u ranoj mladosti od babe kako pevuši dok mesi pogaču. Pognute glave i prividno tužan vraća se za svoj sto, ali sa srećom u srcu što nije potrosio 100 evra, a pokazao je komšijama, prijateljima i rodbini da ima para za bacanje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Čemu crtice?