
6546546163614373341678637861,4654 novih dinara
Izvor: Narodna Banka SR Jugoslavije na dan 29.11.1993.
Clara Schumann, carica! A ne oni prozori po Evrima!
Naaajlepša novčanica ikad napravljena!
Jes' da je švapska...ali smo je svi voleli i sanjali..
100 maraka je sve....Sa 100 markica mogao si da zivis mesec dana da kupis nove patike,da kupis stan.....
Najbolja rodbinska veza medju Srbima...
A: A sta ja tebi dodjem?
B: Dodjes mi 100 maraka.
Rec koja ledi krv u zilama,u vreme 90-ih kladjenje u "100 maraka" je bilo kao dobar dan,nikada nije smisljena veca valuta od "100 maraka" .
"Aj se kladimo u 100 maraka da je debeli Toma jaci od tebe"
"Ma ne bih to uradio ni za 100 maraka"
100 марака је вредније од сваке друге паре на свету.
Миле: Више вреди 100 марака, него 1000 долара! Јер, то је наше. Нека се Немци одрекну тога, ми нећемо, јер то је наше.
Миле: Госпођо, ма ево 50 евра, за џабе, само узмите, то је 50 цуцли!
Госпођа: Не... Шта ће мени то...
Nekada bile statusni simbol,sve je kostalo 100dm,od praseta do `talijanskih cipela.
U Srbiji tada "Dobar dan" uopšte nisu prve reči koje kurtoazno uputiš nekome za početak razgovora, vec "Kol`ko je danas marka?"
Klara Šuman - poznatija kao dama sa novčanice od 100 maraka , simbol devedesetih , san svakog gastarbajtera, tiha patnja svakog trubača , mitsko biće svakog Srbina .
Nikada prežaljeno.
Daj sto marki, ne mo da te bije maler.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.