Svi mi znamo tu i tamo popiti koje pivo. U tome naravno nista lose! Isto tako svako od nas malo starijih je bar jednom doživeo 11. pivo! Svi znamo da kako pijemo tako smo sve komunikativniji, inovativniji itd...Ali kako se povećava broj praznih flaša (limenki), tako i osoba koja pije sve češće pocinje da priča stvari koje čovek koji sedi pored nje i ne pije uopšte ne razume. I onda kad dodje do 10. prazne flaše nastupa najzanimljivi period po dio društva koje ne pije ili koje je još uvijek daaaleko od 11. piva, jer upravo u periodu 11. piva kada je dotični nesretnik daleko od trezvenog stanja ,a opet veoma blizu samog ambisa počinje da valja najveće gluposti, otvara dušu zbog neke kurve, ima neobičnu potrebu da se skida i naravno da plače. Taj period 11. piva je veoma dragocen jer predstavlja nepresušan izvor zajebancije na račun dotičnog, mozda i do kraja njegovog života ili bar do kraja leta. Poželjni su mobilni telefoni kako bi se svaki trenutak tog dragocenog perioda ovekovečio (za slučaj da neki detalj promakne ili padne u zaborav). 12. pivo naravno nije ni blizu tako zanimljivo jer do njega najčeće ni ne dodje!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.