Prijava
  1.    

    26.

    Linija gradskog prevoza Beograd, putanja Jerković-Dorćol.
    Večito puna, smrljiva. "Sedišta" polomljena sa ekserima koji vire na sve strane sa ciljem da pocepaju čarapu ili farmerke. Vozači, za koje kruže mitovi da voze po kazni, jer je put strm, krivudav sa milionima semafora i obaveznih cigana koji se lagano kreću od Marinkove Bare ka Kalenić pijaci u nadi da će da uvale robu. Mladi ljudi ne obraćaju pažnju na penzionere koji čekaju da ustanu, ili su jednostavno bezobrazno dišu za vrat kako biste im ustupili mesto. Ide često, što je dobro, ali retko koji majstor hoće da vas sačeka kada trčite da biste ušli. Ide cestom i otkida retrovizore kao znak odmazde, jer je 26. kralj svih prevoza. Deca plaču, deca pevaju, i na sve to uđe po neki muzikant koji na +300 svira "Polomiću čaše od kristala". Padanje u 26. je česta pojava. Krađa novčanika još češća. Brže se stigne od Jerkovića do Vuka, nego od Vuka do pravnog. Retko kad uđe kontrola, a i kad uđe, ne mrači puno jer su gagnsteri iz 26. jako zajebani tipovi.