
Šnicla koja se može sresti u studentskim menzama, kasarnama, zatvorima i drugim mestima masovne ishrane. Dužina i širina su joj kao kod standardne šnicle, ponekad i veći, pa dok je gledate iz ptičje perspektive, potopljenu u grašak, deluje normalno, čak obećavajuće. Međutim, kad je nabodete na viljušku i podignete, čeka vas neprijatno iznenađenje: tada shvatate da je ona toliko tanka da praktično ne poseduje treću dimenziju (debljinu). Da je imalo tanja, fizički ne bi ni mogla da postoji. Istina, ipak je bolja od pohovane krmenadle, na koju sam par puta naleteo u menzi - to je parče mesa sa koskom, pohovano (sa sve koskom), a sve to u dijaboličnoj nameri kuvarice da se nekom nesrećnom studentu/vojniku/zatvoreniku polome zubi.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
upravo tako! ali, moras priznati da je u menzi jedna od najboljih kombinacija ustvari, becka snicla i pasulj :)
potpuno se slažem :)
...a ima ona fora, što su radili oni stari domci, da izvuku iz tanjira bečku i ubace u svoj pasulj, pa potope da se ne vidi da imaju dve :)))
hahahahaha, to sam i ja radio jebote
Pa dobro, i ja sam:)
Ah, imalo je to svoj šmek. Evo plus na nostalgiju:)
hahahaha