Prijava
  1.    

    5 Faza pijanstva

    Faza 1. Ovo je prva faza pijanstva. Uglavnom si tada malo pripit, ali ti mnoge genijalne ideje dolaze na pamet. Takođe imaš dobronameran i nadasve pametan savet za svakog svog prijatelja, i ne libiš se da deliš te savete čak i kada ti ih niko ne traži.
    Slabije čuješ, pa i glasnije pričaš.
    Faza 2. Ovo je već prvi korak ka ozbiljnijem pijanstvu. Najednom, lepši si od Bred Pita, šarmantniji od Džordža Klunija i imao si više žena i švalerki nego Fidel Kastro i Josip Broz Tito zajedno.Takođe, počinješ da namiguješ svim devojkama u kafiću/kafani/restoranu/gdegod, jer si primetio da sve one gledaju baš tebe, ne zato što si pijan kao zmaj, već zato što si lep kao Dionis.
    U ovoj fazi malo gubiš moć da hodaš pravo, ali ništa ozbiljnije.
    Faza 3. Osećaš se bogato. Ovde se već gubi kontakt sa svetom običnih smrtnika, jer niko nije bogat poput tebe. Naručuješ pića za ceo kafić/kafanu/restoran, za celu ulicu, a u kritičnim situacijama i za celo naselje u kome se dati ugostiteljski boravak nalazi. Naravno, ni u jednom momentu ne pomišljaš koliko sedamnaest tura za osamdeset ljudi u kafiću može takošta, ali, to i nije bitno, jer si prljavo bogat!
    U ovoj fazi vid počinje da vara, pa cura "tenk" može izgledati privlačno. Oprez u ovoj fazi !!!
    Faza 4. U datom momentu niko nije jači od tebe i spreman si da svakog naučiš pameti, možda samo zato što ti se ne sviđa na koju stranu češlja kosu. Sve bi ti to uza zid pa metak u čelo, bez obzira što je možda baš taj koga “disciplinuješ” u datom momentu traženi kriminalac koji je pobio 300 ljudi, ili prvak sveta u karateu. Tebe to ne zanima, jer ti ne može niko ništa.
    U ovoj fazi je veoma otežano kretanje, i ako si u kafiću često ćeš udarati od stolove dok se krećeš. Na to se može desiti da razni likovi prilaze tvojim prijateljima i traže da te smire.
    Faza 5.Ovo je kraj. PIjan si toliko da ne možeš u glavi da sastaviš smislenu misao, a kamoli da je izgovoriš i u datom momentu počinješ da izvodiš trista kerefeka, ali ti to nije bitno, jer tada postojiš samo ti i svemir. Niko drugi niti postoji, niti može da te vidi. Niti ti o tome razmišljaš. Zamišljaš ili tripuješ da plivaš u reci piva/rakije/čega god, i pokušavaš da popiješ što više možeš, a u stvari se sam vrtiš na podijumu i zevaš k’o riba na suvom. Počinješ da pevaš i uzvikuješ “Sex, sex, sex on the beach” iako je skoro četiri sata ujutro i sviraju se poslednji narodnjaci pred fajront.
    Totalno zaboravljaš sve u skorijoj memoriji. Bilo da je to korpa od cure, krediti, padanje na ispitima. Ama baš ničega.