
Pripejd opcije koje za određenu količinu deviza ili druge pogodnosti jedan džumbusligaški tim može dobiti od sudije. U romingu, na gostovanjima, u ponudi je samo prva opcija jer je sudiji ipak život draži od para, što je razumljivo. Kod kuće su na meniju sve varijante, pa koliko se ko ispruži. U najskuplji paket obavezno je uključen i penal ili crveni karton gostujućem igraču. Ili i jedno i drugo.
- Jelbre, ste pobedili u Batušu?
- Ma ne pitaj, sudio Zaja iz Velikog Sela, mi dali 20 evra i prase da sudi 50-50, pošteno. Vodimo 1:0, a on svirne penal za nji u zadnji minut, bemu nebo.
- I onda, bežanija?
- Srećom Pera Peruci skine penal onom njiovom, posle utakmice smo vijali Zaju, nije smeo iz poljskog veceja da izađe do predveče. Jebali smo mu rernu u kojoj se ispeko. A Kerkez mu izbušio sve četiri gume na juga.
- Kuj ga jebe kad je uzo pare i od Batuše i od Kališta. Najgori je u komunu, bolji je samo od oni gori.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.