
Pocepati nekoga kao ciganka kutiju napolitanki, isterati mu dušu na flautu i potpuno mu promeniti lični opis.
Doslovno mu jebati milosnu majku i ostaviti mu vidljive tragove na licu.
A: -Oho, šta ti to bi ? Ko te našmink'o?
B: -Inspektor Trtović.
A: -Uh, baš mi je žao..
Tužna konstatacija kineza koji je otvorio prazan frižider.
Moralni Mont Everest. Čovjek sa predstavom svijeta kao utopije, gdje svako zna svoju ulogu i mjesto. Naivan k'o šiparica , jeb'o bi ga dvadeset puta dok bi on konto da mu vršiš pregled prostate. Dobar kao drug, još bolji kao neprijatelj.
- Znaš onog Marka iz IV-3? Zakin'o sam ga za tri glave. Uvalio mu neki fon bez baterije. Koji bolid, brate. Ošo ja kod njega da mu dam i on se još ponudi da me odbaci kući, moš misliti?
- Pa što njega jebote? Pa taj zavrće vodu dok pere zube, neiskvaren momak do zla Boga.
- E, jeb' ga. Otkud sam znao da je jebeni Mendela?
Stepen jebozovnosti kojom određena ženska osoba zrači.
- Ne razumem šta se svi lože na ovu Enu Popov. Ništa posebno...
- Sine, pa ja kad bih se zavukao među one guzičetine morali bi vojsku i narodnu miliciju da zovu da me skidaju sa nje. Izvlačili bi me ko onaj mač iz kamena, njih trijes! Na kraju bi morali bobingera da mi poprskaju sredstvom za odvijanje korodiranih metalnih delova pa da popustim.
Скинути некоме чин, самлети му коња у кобасице и понудити неоседланог магарца.
- Гојко, од сутра ти идеш по пиво.
- Не серите, што ја? Шта фали чмељавом Пери?!
- Нема Пере више, преселио се у блокове. Морали смо да ти скинемо чин, јебига, неко мора по пиво, а то сигурно нисмо Лаки, Стева, Шоне и ја.
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Омиљени перформанс истрипованих мужјака. Иако је бежични пренос изумљен још ономад, има и даље оних који сматрају да је закључавање кола на даљину облик полтергеиста, феномен због којег ће остали мужјаци занемети и престати да производе тестостерон, а женске публиковати своју за трен овлажену стидну регију. Није чак ни нарочито битно какав је ауто у питању, само да може да испусти кул-звук и севне сва четири. Свакако, није пожељно да буде модовани варбург-караван из 1987.
Елем, тачка иде овако:
Лик излази из аута, затвара врата, лагано скенира пролазнике, истеже левом руком доњи део шнира на фармеркама, раскомоћујући звер дакако, док десном нехајно пласира пикавац у жардињеру. Затим прави секси намрштену гримасу а ла девет-дана-опстипације и корача. После неколико метара лежерно подиже десну шаку до висине рамена, одваја подлактицу од тела и палцем театрално притиска дугме на привеску. Кола одговарају реским звуком, а на лицу нашег јунака заигра осмејак непатворене доминације. Шајебило, а, матори, шта бленеш, шчуо за даљинско закључавање махине, а? Пртина, бре, 'начи мађија је то, нема то у село...
- Шефе, скратила нам продукција буџет, не можемо да радимо онај завршни део по сценарију. Oно кад Брус ноншалантно активира товар С4 иза себе и иде ка камери док у позадини сукља огроман пламен, а Меган му скаче у загрљај у оном поцепаном трикоу...
- Је л'? Ма јебига, нема везе, стави нека само излази из кола и закључа их онако, зајебано.
- А Меган?
- Њу још мало цепни.. Рез!!!
- Да, то је тај хумор.
Ortak iz kraja koji nema pojma da igra fudbal ali je maksimalno spreman i može da trči dve utakmice napred-nazad.
Šut mu je nikakav, pas igra ne postoji, osim ako ne dodaje nekom igraču na metar od sebe ali jednostavno ga ne možeš proći. Može lopta, ali ti nećeš.
Uvek koristan igrač u ekipi lelemuda koji su dobri tehnički ali ih mrzi da trče.
Gatuzo je uglavnom mali, nabijen i izuzetno prgav. Voli da se svađa a ponekad i da se pobije na terenu.
Kada Gatuza usere neki dobar potez on je srećan kao malo dete i svi na terenu mu tapšu a kada uradi neki potez koji je van pameti i potpuno retardiran, opet svi tapšu i smeju se jer on jednostavno ne zna.
Žargonski izraz (koristi se u Banjaluci i šire) za nešto ili mnogo dobro ili mnogo loše. Kad će imati koje značenje zavisi od konteksta i intonacije.
1.
- Kakva je bila žurka?
- Ma upali ti mi tamo kod onog Deje u stan, znači aj zdravo - nema nikakve muzike, pivo mlako, žohari neki u kući...
2.
- Joj da vidiš one Nataše, riba aj zdravo, znaš kakve sise ima!!!
Интелигентна, прелепа, отресита девојка, притом и добар лик. Савршена. Нит' љуља - нит' жуља. Тип девојке коју бисте са поприличном сигурношћу желели да ожените. Ништа јој не фали! Или ипак...
- Је л' могуће да је Тања са оним пајсером?
- Е мој брате, ваљда си довољно матор да знаш да су се најбоље девојке увек шетале са дегенерицима.
- Ма знам, тужно. Ал' каква је она...врхунска! Све јој Бог дао осим мене.
Šovinistička fraza koja treba da predstavlja alibi za švrljanje. Potiče iz grupe - "ker ne nasrće dok kuja ne mahne repom" - po kojoj muškarac uvek ima opravdanje, dok je žena dežurni krivac.
Komšinica: Jao jesi video one Petroviće,on svaku noć po splavovima, kao da nije porodični čovek?
Komšija: Ma da ti ja kažem, ona njegova je kriva! Sit ker ne beži od kuće.
Када одеш неспреман на испит и заокружиш одговоре који ти звуче најтачније.
Пролазност је слична оној када одиграш егзибициони тикет од 16 парова у кладионици.
Лик 1: Тебра како прошао испит с'обзиром да опет ниси учио?
Лик 2: Ма отишао одиграо тикет и изашао, стандардно.
Лик 1: Луд си брате, дај научи једном па да буде сигурица
Vremenski period koji počinje onog momenta kada Bog zaustavi alatku Kosca u punom zamahu i silaznoj putanji. Fudbalskim rečnikom rečeno to je sudijska nadoknada vremena, ali zna da traje i znatno duže od tričavih par minuta.
Gospođa: (vidno uzrujana) „Doktore, moj otac je juče preminuo, a ja sam došla samo da vam kažem da uskoro očekujete tužbu za nesavesno lečenje ... “
Doktor: „Samo malo, gospođo. Molim vas, prvo mi recite koliko je vama godina ? “
Gospođa: „Kakve to sad veze ima sa smrću moga oca? I otkad se dama pita za godine ? ... To je nečuveno !“
Doktor: (smireno) „Videćete da ima ... Dakle ?“
Gospođa: (nabusito) „Četrdesetčetiri ... I šta s tim ?“
Doktor: „Sad je 2008. To znači da ste vi rođeni 1964. A prema medicinskoj dokumentaciji, vašem ocu, rođenom 1938., je još 1968. na klinici za neurohirurgiju dijagnostikovan tumor mozga koji nije mogao biti operisan, pa mu je alternativno ugrađena Pudencova sonda za šantovanje viška moždane tečnosti. Znači , za ovih četrdeset godina, sve vreme živeći na božju veresiju, vaš otac je uspeo i vas da odgaji, odškoluje , uda i unuke da dočeka ... I sad, kad je vreme te božje veresije isteklo, vi hoćete mene da tužite. Samo izvolite gospođo, ja sam samo lekar, nisam sveti Makarije čudotvorac. Doviđenja. “
Ništa ti to ne valja, sinak. Jesi ti završio posao, ali si ga odradio samo da ti što prije ispadne iz ruku, takoreći - preko one stvari. Drži vodu, dok majstori odu.
- Si ti kršten?
- Jesam!
- Očigledno da nisi kako treba. Pop je to izgleda odradio samo onako, tandara-mandara. Hitno te treba dokrstiti!
- Ne može! Kaže pop da se to radi samo jednom.
- E, to im je velika greška! Ja bih to ponavljao k'o vještačku oplodnju, sve dok se ne primi. SILAZI SA TE BANDERE, IDIOTE!!!
#
- Doktore, o vama sam čuo sve najbolje. Inače tvrdim da svi oni koji polože Hipokratovu zakletvu ne mogu biti loši ljudi. Ipak je to obična operacija slijepog crijeva, a vi ste takav stručnjak...
- Dobro, dobro... Nego, recite mi, prije nego što počnemo, hoćete li da to uradimo profi ili tandara-mandara?
- U čemu je razlika?
- U cijeni.
#
- Kukuuuu, šta si mi ovo uradio s kuće?!? Pa, majstore, ostavim te samog da ti ne smetam i ti mi napraviš OVO? Pa, ovo je bilo samo tandara-mandara! Ima da se sruši čim dune prvi povjetarac!
- Šta je koji kurac!? Fino sam te pit'o - 'oćemo li kako treba ili po projektu? Eto ti sad projekat, jeb'o te projekat!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.