
Picerija-kafeterija, pečatorezac-kopirnica, bravar-varilac i ostali kojima zakon dozvoljava da se registruju za JEDNU delatnost, a na istoj lokaciji obavljaju i njoj srodne delatnosti, što je potpuno logično sve dok se ne pojave i dečja igraonica-mešaona koncentrata, autolimar-proizvodnja torti i kolača ili zdrava hrana-prodavnica boja i lakova.
-Agencija za privredne registre-
-Dobardan. Molim vas lepo, kakva je ovo pizdarija?
-Da vidim... A vi ste taj! Znate šta gospodine , ja u svojoj karijeri nisam čula za ovakav slučaj! Vi ste taj Žika vlasnik vodomontažne radnje "Žika Mlaz"?
-Lično. I zašto se meni molićulepo brani da radim?
-U vašoj registraciji stoji "promet i ugradnja vodovodnog materjala" a vi ste sa druge strane otvorili Seksi Šop!
-Nije tačno! Piše i srodne delatnosti!
-Pa kakve veze ima...?
-Ima! To je sve isto! Imaš ovamo cevke 3/8, 1/2 colare pa naviše, isto i tamo imaš po prečnicima, onda imaš teflone za cevke razne, pa teflonske paste za podmaz, pa holendere, pa sredstva za pročišćavanje kanalizacije, pa dupli nipli, pa teštik, sve ti je to bre isto, ovamo kučina-onamo kurčina i ćao, ja to i u istoj radnji prodajem samo sa dva ulaza.
-Znate šta, to ipak...
-Znate šta vi, vaš šefić onaj mali Žuća izgleda ima problema sa kanalizacijom, stalno kupuje sredstvo za čišćenje, al otprilike da je problem u majstoru loš mu teflonski podmaz, te vam ovom prilikom ostavljam pakovanje i jednog i drugog, pa ga pozdravite. A i vama kao dami, na poklon ostavljam ovaj mali guzni holender. Dovidjenja!
Педагошка метода коју су примењивали наши стари.
Мој деда: Кад сам ја имао 10-11 година, свадбе на које су ишли моји родитељи сам обично проводио испод оне крушке...
Ја: Зашто? Одатле се најбоље видело?
Мој деда: Ма не, него су ми ланци били дотле дугачки...
Fraza koja se koristi kada nešto jednostavno moraš da uradiš. Da, jeste teško, i da, možda se graniči sa glupošću, ali da bi sutra mogao da se osmehneš sebi u ogledalu, ipak ćeš to da uradiš.
- Brate, pogledaj kako devojka prelepo izgleda!
- U jebote, ubacujem je u drk memoriju.
- Odoh, ja moram da joj priđem.
- Čekaj čoveče, pogledaj koliki je onaj lik pored nje.
- Tebra, možda joj je drug, a ja ako joj ne priđem neću da poštujem sebe ujutru.
- Ej, u pravu si, boli te kurac!
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda:
Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?)
Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call.
Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće?
Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe...
*kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter*
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h.
Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu.
Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći.
*keva riba prilaz garaži*
*ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom*
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je *hm* kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu!
*divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog*
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice.
Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu!
Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet...
Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek!
Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
Dete koje vratiš iz vrtića. Odvedeš ga ujutru živog i zdravog, a uveče uneseš u kuću zajedno sa svim najnovijim virusima gripa.
Hoćeš se vakcinisati?
Ma jok, imam ja mog malog "trojanca". Odvedem ga u vrtić, i kad ga vratim zakačim sve moguće viruse! Posle zajedno odležimo par dana i mirni smo celu zimu...
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Smoki, ne da ti d’odrasteš.
Simultano praćenje dve serije na Fox Crime televiziji, tako što se prate scene jedne serije, a čitaju titlovi koji pripadaju drugoj.
1. scena: romantična večera, cepkanje jastoga i škripa noža
Titlovi: "Žrtva je belkinja, 25 godina, nađena gola i prekrivena orhidejama"
*
2. scena: par preskače čokoladnu poslasticu i baca se na strasni poljubac
Titlovi: "Šta joj je ovo u ustima? Mrtva zmija, aman zaman (for Christ's sake)? Džek, odnesi ovo na analizu"
*
3. scena: on joj cepa haljinu i pribija je uza zid
Titlovi: "Obdukcija je pokazala da su se u stomaku žrtve izlegli zmijčići. Šta je, nije ti dobro?"
*
4. orgazam
Titlovi: "Ispovraćao si mi cipele! Ima da platiš!"
*
5. scena: obnažene grudi
Titlovi: "Za dvadeset godina ovo nisam video, a nisam baš ni morao da vidim"
Ако постоје амулети који зраче различитим енергијама, онда је могуће интродуковати енергију у предмет. Ако је могуће интродуковати енергију у предмет, онда је возило аутошколе један такав каквог нигде нема, тј. на који је уперено толико урока, проклетстава и уопште лоше енергије са свих страна, да је боље да вам шестошесетшес црних мачака пређе пут неголи овакав урок на точковима.
Јул, 37 степени по Целзијусу, центар града, гужва, Југо четреспет аутошколе Микула Деведесчетири (тад му се родио син), креће се брзином од 22 км/ч. Унутра полувозач у полусвесном стању јер му сви псују мајку, поред њега инструктор који свој урок баца на најгору сорту - пешаке.
Ауто иза Југа број 1: Јебем ти семе и племе, вози бре та говна! И шта је овај дотер'о ову децу да возе посред града. Посерем ти се ја посред тог говнета, бре! (сирена до краја)
Два пешака: Е брате, пожури на пешачки, ено је аутошкола, тај не сме да не стане!
Ауто иза Југа број 34: Шта је бре ово који курац? Што је заглавио сад саобраћај, јебо вас шаров! (прилази му пешак комшија) -Ма ено вам је горе аутошкола, боље паркирај то и дођи да кокнемо једну кафу, ко их јебе!
Kombinovanje nameštaja tako da se ne vidi gde je zid otpao i vlaga povukla.
Osoba koja u prvih 60 - 70 minuta filma, dakle, dok se ne ustremi na glavnu junakinju (da, obično je to devojka u dvadesetim godinama, lepuškasta), poseduje zapanjujući broj natprirodnih sposobnosti. Može po želji da isključuje i uključuje struju i telefonske linije u kući, u stanju je da se u roku od nekoliko sekundi teleportuje sa tavana u podrum trospratnice.
Njegova sposobnost bacanja noževa, sekira, šurikena i ostalih pomagala (ponekad su to i stolice, ormani itd.) može se meriti sa veštinom najboljih samuraja - uvek nepogrešivo pogađaju metu (glavu ili nogu nekog nesrećnika koji nije stigao ni tri rečenice da izgovori u filmu). Važno je naglasiti da se nikada ne umara, uvek laganim hodom prati svoju žrtvu koja trči kao da u dupetu ima mlazni pogon. To ga, naravno, ne sprečava da joj uvek bude za petama i da je ubije kad i na koji način to odluči... Istu je sposoban da brzinom svetlosti skine, odere joj kožu, okači naopačke za konopac i postavi je tako da ona padne tačno ispred očiju nekog sledećeg nesrećnika, kada on, recimo, otvori vrata ili upali mikrotalasnu pećnicu.
E sad... Kada krene na glavnu likušu u filmu, sve njegove sposobnosti bespovratno iščezavaju. On se pretvara u trapavog, retardiranog invalida koji nije više u stanju ni šamar mrtvacu da lupi, ne daj Bože nešto od gorenavedenog. Počinje i da trči, ali avaj, veoma smotano. Sapliće se na gotovo sve - od stolice i plišane igračke, do sopstvene senke.
Na kraju, naravno, biva ubijen tako što ga bace u more, sa terase, upucaju 10 puta u grudi ili nešto slično. Ipak, reč "ubijen" u prethodnoj rečenici je veoma diskutabilna pošto se kroz nekih pet godina, kada režiseri reše da snime nastavak, ispostavlja da je nekako uspeo da preživi (ako su ga bacili u sred okeana smrtno ranjenog - on je bivši svetski prvak u maratonskom plivanju, a poseduje i sposobnost samoisceljenja; ako je bačen sa 14. sprata - kao mali je proveo 10 godina u japanskim nindžama, pa zna da se dočeka na noge i prođe neprovređen pri padu sa bilo koje visine; ako je upucan - nosio je pancir ili predstavlja neku vrstu hibrida čoveka i nuklearnog reaktora, pa mu je grudni region izgrađen od titanijuma i tako dalje).
I onda u nastavku - sve ispočetka!
Лепши израз за ружну рибу која много зарађује.
(дан после изласка-мушка страна приче)
-И? Како било на вечери?
-Ма смор, причала цело вече, знам на шта је алергична и од којих је болести боловала, изашао би на крај и са тим што је ружна к’о да је од Савановића потомак, одвезем је до стана оно ништа , зајеби ти то, бар да је дала паре за гориво, оно стисла се ко да на трафици ради а не у НИС-у!
(дан после изласка-женска страна приче)
-И? Како је било на вечери?
-Супер, лепо смо се провели, причали, забављали, одвезао ме до куће и рекао да ће се јавити.
16 дана после
-Јел ти се јавио?
-НЕ! Надам се да му се није ништа догодило ...
-Ма он само не може да изађе на крај са јаком и самоувереном женом као што си ти!
Produkti odbrambenog mehanizma ljudskog duha, koji služe kao tampon zona izmedju okolnosti i ludila.
- Dobar dan, koliko košta ona majica u izlogu?
(devojka koja te osudjivački odmeri od glave do pete) - To vam je 6.700 dinara gospodine.
- Hvala, do..
- To nam je nova kolekcija, veoma je moderna i daje neki kosmopolitski izgled, ne moram da napominjem da je marke ceilo..
- Aha, ajooj, pa ne rekoste odmah. A vidim ja da odiše i nekom vedrinom. Dobro, daćete mi tri i po kilograma.
- Izvinite?
- Šupičkumaterinu, jebo vas vaš kosmopolitski butik.
Sportska veština u kojoj su Srbi svetski prvaci i koja u svakom sportu u kom se takmiče zamenjuje znanje, veštinu, fizičku spremu, taktiku i borbenost.
- Čekaj, ako mi pobedimo Hrvate, a Belgijanci igraju nerešeno sa Makedoncima, onda u sledećem kolu mi moramo da igramo barem nerešeno sa ....
- Ne, ne, ne, mi moramo da pobedimo Kroate sa bar 3 gola razlike, ali da damo ukupno 7, a u tom slučaju Belgijanci mogu i da tuku Makedonce, ali sa najviše jednim golom razlike i da ne daju više od 3.
- Stani, a ako mi igramo nerešeno sa ujacima?
- Onda Makedonci moraju da dobiju Belgiju sa 13 golova razlike, a mi onda moramo da tučemo Vels barem sa 5 golova.
- Momci, šta mislite da počnemo trening? Mislim, sutra igramo odlučujuću utakmicu, odraće nas ako prsnemo na Maksimiru.
- Čekaj, šefe, razrađujemo strategiju.
- Je li, šefe, je l` sam ja dobro shvatio ovo što mi pričaju? Ja, znači, sutra moram da primim 3 gola minimum, ali tek kad damo 12 komada?
- Jeste, ali samo ako Velšani izgube sa 4 razlike, ali ne brini, ja ti javljam sa klupe kad da počneš da primaš.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.