Ovo dovikuje se debeloupornim osobama oba pola više ženskog nego muškog kada krenu sa svojom redovnom jadikovkom o nemogućnosti smršanja u ova nemirna vremena salište belo salište žuto nikad se rastati nećemo dok te stišćem i razgledam i razvlačim preko kolena
- zeleni čaj je to je mnogo dobro to
- ma džoging, majonez, general kalafatović
- samo cimet, kim i gergezovu travu uzmi kad prokljuvi kokoš
- imaš i onu metodu japansku tajči-tajči
...
- maknite tanjir debela
Најефективније решење за напаљено женско.
- Љубавниче, пожури и гаси ми ову ватру, топим итисон под ногама!
- Не паничите, шмрк је под притиском, ваш горући проблем нестаће у трену, ојса!
Jedini argument, jer uglavnom objektivnih nema, pri pljuvanju savremenih pojava. Poznata priča kako je uvek nekad nešto bilo bolje, a danas je sve sranje, joj kako je sranje.
-Jeste Mesi dao preko 90 golova za godinu dana, ali nikad neće imati taj šmek kao Dejan Govedarica.
Radili su sklekove,
ja sam pio lekove
i voleo Puškina.
Kao juče sećam se,
jedne male iz petog be.
Gajio sam nadu,
al ode za kanadu
i tamo se udade
U dokonim nocima
Sa sklopljenim ocima
Opet sam je sanjao
U snovima ganjao
Al nije se vratila
I opet secam se
Iste male iz petog be
Al batalio sam Puskina
I bradu sto me ruzila
Jer ona volela je
Prosle su godine
Ona javila se
Kaze muz joj pije
Nju i decu bije
I kako voli me x2
Fensi kuvar.
Kulinar ne sprema klopu: on projektuje kompleksan gastronomski doživljaj. On ne surdukne lepo kašiku vegete, nego udara tučkom po skupom korenju u stilu Aspiriniksa, vrti mlin od pola metra i doda maaaalko, lečak nekog praha, još malo... takoc, voila. A sad da se malo spali let lampom i ko šećer.
Kažu da su Kolumba kulinari nagovorili da krene po začine u Indiju i vidite šta su, da se tako duhovito izrazim, zakuvali.
Ono što ima u kući, nije dovoljno: kulinaru treba nešto drugo. Skupo. Ne može orah, nego mora muskatni orah, ne može jabukovo sirće, treba balzamiko, ne može beli luk normalan, nego u granulama. "A sada dodajemo malo ulja od semenki grožđa". Stani sekund, neko vadi koštice iz grožđa, stiska ih i pravi ulje? Da, neznalice nepca ogrubelog.
Na kraju, posle višečasovnog dinstanja, pirjanjenja, flambiranja, rendanja, drkanja i mumificiranja, evo i specijaliteta: mrtva priroda sa dulekom, kombinovana tehnika. Da se ruča. Pardon: ručava.
- E, ovo ću da kuvam za vikend, autor recepta je izvesni ugledni kulinar. Samo potraži na pijaci da li imaju svežeg morža.
Срце и душа друштва. Ортак без којег ништа не би било могуће. Задужен је за скупљање кеша за цугу. Цима се за вутру, скупља екипу за фудбала. Без њега ни излазак на кафу не би био могућ, а камоли шта друго. Али исто тако, обично најпотцјењенији члан друштва, често исмијаван.
-Шомара брате, видиш ли ти шта чудно?
-Нешто ми не штима, ал' не могу сконтати шта.
-Видиш ли Зајечарца у мојим рукама?
-Јок.
-Па то је и проблем, што Зајечарац није у мојим рукама. Гдје је Дексо радилица, видим ја нешто не ваља?
-Кева му умрла, није за блеју...
-Е сад је нашла умирати, цркла дабогда.
Дигитално смршати
-Јеси видео фотке од синоћ, што се мали Даре утегао, сад је опет мали Даре хех.
-Утегао курац, само коначно нашао угао кад га фоткају, изи мод.
DejaVu i amnezija u istom trenutku.
Mislim da sam ovo već jednom zaboravio
Чест топоним по питомој Шумадији (Рудник, Јасеница и којекуде још), из доба када су историјске околности налагале сваком правом Србину да се бави ослобађањем вере, рода и отечества од робовања мрском отоманском завојевачу, стичући, онако успут, противправну имовинску корист (а једини поуздан и проверен начин да се то двоје истовремено изводи, био је, је л' да, хајдучија).
Е, тада су на сеоским гробљима сахрањиване искључиво жене, деца, сумашедши и други са разним "белезима", а тек нееегде-негде понеки старац који је, неким необјашњивим чудом, претрајао здрав и прав и поживео до "лепих година". Разлог? Једноставан: здраво мушкиње, иоле борбено способно, листом је скончавало или по 'ајдучији, или на робији.
(Из тог доба потиче изрека: "Буни се као Грк у апсу", дефинисана овде више пута, али нигде не пише да се основано везује за тамновање и уморство песника, револуционара и сањара Риге од Фере (1757-1798) у кули Небојши. Народу коме је робија била нешто што се подразумевало "као добардан", једноставно није могло да буде јасно зашто би се неко бунио у апсу.)
- А одакле ти оно беше, земљак?
- Качерац, мо' брајко, срце Шумадије! Рудник, Венчац, Букуља...
- Знам, знам, Козељ, Трудељ, Драгољ... Тамо, бејаде, има само женска гробља?
- (мрмљ)
Drugorazredni beton-liga svetac, koji ne samo da se ne crveni, već nije čak ni boldovan. Sjete ih se samo teški zabušanti i jebivjetri kad im zatreba opravdanje zašto po 17 put danas gledaju Palmu kako igra u Vašingtonu umjesto da urade nešto produktivno.
- Mirko kaš iscijepati ona drva, eno ih stoje mjesec dana ispretkuće?
- Ćude ženo molse Bogu, danas je sveti sveštomučenik Dionisije Areopagit. Težak svetac, ne valja se raditi...
- Od kad ti to gledaš? Tvoji svi bili komunisti...
- Zato su i bili nesrećni, skrenuli su s puta, ja se vraćam pravim vrijednostima!
- Pa dobro, al ja sam ti i juče rekla da to uradiš pa opet nisi?
- Pa kako ću pobogu ženo, juče bili sveti sveštomučenik Kiprijan i prepodobni Andrej. Ti baš nemaš poštovanja!
- Kad ćeš onda moći?
- Ne znam, sutra su sveti Stefan i Jelena, nisu boldovani ali su italikovani, to znači da su još zajebaniji od ovih prethodnih, onda slijedi sveta mučenica Haritina, pa onda je Tomindan ej, on je boldovan! Bolje da se malo stisnemo ove zime, neću ja da griješim dušu...
Majstor glumačkog zanata na kojeg ribe ipak ne vlaže.
- Jao, kako mi ličiš na onog poznatog glumca... Na vrh mi jezika... Kako se ono beše zove...
- Bred Pit? Hju Džekmen? Džeremi Ajrons? Klerk Gebl? Džoni Dep? Sergej Trifunović? Dolf Lundgr...
- Neee, setila sam se. Josif Tatić.
- More mrš u pičku materinu (ovo izreći glasom i u maniru Josifa Tatića).
Glavni krivac nastajanja i postojanja svih ljudi za koje smatramo da su greh protiv prirode. Naime, na Start liniji te trke za život, ovaj spermatozoid nema pojma šta se dešava, gde se to ide, zašto se tamo uopšte ide, da l' se pliva prsno ili kraul itd. Na zvuk zviždaljke, on počinje pomahnitalo da pliva, sudara se sa ostalima, remeti prirodan tok stvari, unosi pometnju, ometa najbolje plivače i time omogućava nekom pozadincu da pobedi i počini taj greh protiv prirode.
Јебан, прејебан, изломљен, поломљен, ама 2 паре не ваља.
- Шта се ради Мико, како је деда Жиле после онуј несрећу?
-Евега спрцан лежи у кревет с гипсано корито до гушу.
-Мрда ли?
-Мрда маму му јебем, макар да је умреја па да узмем кућу и 2 штале, овако ћу како ствари стоје цел живот на грбину да га сецам.
Породична логистика, породична дипломатија. Носећи стуб у кући, у месту, у држави, и онда када сви остали стубови, дрвени, бетонски и људски, затаје.
Без роптања прихвата сваку улогу коју јој домаћин, синови и животне околности намене. Савлада материју, па иде трагом својих мушкараца, крпећи рупе, замазујући флеке, спасавајући што се спасти да после њихових славних похода, великих мисија од пресудне важности за васколико Српство и, уопште, читав космос.
Времена се мењају, околности се мењају, српска мајка остаје онаква каква је одувек и била. А како јој је, шта се све прелама и пролама по њеној души? Хај'те, молим вас, када је то уопште било битно? Српска мајка ће нам сама прва рећи да није битно.
Српска мајка Милица у мисији на двору султана Бајазита.
Српска мајка Марица која речју зауставља кажипрст на орозу пиштоља на слепоочници свог војина Митра и прати њега и њиховог најстаријег сина на јутрење.
Српска мајка којој су оне јесени око Аврамијевдана две закрвљене шумске "војске" одвеле два стасала сина, а она, удовица, остала код куће са петоро нејаких. Куку теби, сејо мила, шта ћеш сад? Шта Бог да. Неће ни ово довека да траје, мораће да се заврши, неко ће морати да победи, погледаће брат-победник брата побеђеног, избавиће га...
Српска мајка која пере четири, пет, шест мушкараца - колико јој је запало, толико пере, јер је толико требало да јој западне.
Српска мајка која је изучила како ради разглас, како се крећу цене за изнајмљивање и кога треба позвати за квар, а кога ако избије свађа или туча. Сноси са сином кабасте кутије на тротоар, па их тамо чува, дрхтурећи на мразу и чекајући пијаног комбисту који опет касни.
Obavezan test svakoj ozbiljnoj vezi, ako od nje očekujete nešto više. Od trenutka kada počne život u dvoje, vaše singl kućno ponašanje izlazi od domena tajnosti i nagađanja, i u toj svojoj (ne)običnosti izlazi pred oči partneru. Pri tom obično teže prođu žene, jer ih je glupava moda napravila lutkama, koje uvek dobro izgledaju i lepo se ponašaju, uz kompletno negiranje ljudske fiziologije. Životom u dvoje razbijeni su mnogi tabui: da žene prde, hrču, da ne nose uvek sexy veš, da im poprilično porastu dlake do naredne depilacije, da jedu beli luk, da znaju da se prejedu i da podrignu posle toga, da posle stiskanja mitisera izgledaju zastrašujuće...; da muškarci plaču kad vide krv ili dok gledaju film, da koriste preparate protiv opadanja kose, da neki imaju isto toliko kozmetičih preparata kao i žene, da im ne smeta kad im smrde noge, da brišu nos o delove nameštaja ili tepih, da bez problema nose pocepane gaće... Pa onda napraviti kompromise po pitanju nekih drugih navika: da ona ne suši kosu ili ne epilira noge u dnevnoj sobi dok on gleda utakmicu; ili, da on brže čita novine i ne pali pljugu u WC-u, kad ona unutra mora da se šminka i da pije kafu; ili, da ona ne želi sex svaki put kad se skine, a da je on i dalje voli, iako svakodnevno masturbira; da stres i nervoza njemu stvaraju potrebu za izolacijom, a njoj za raspravom i plakanjem... Vaše nesavršeno ja i vaša nesavršena druga polovina – ako realnost bez problema zameni fikciju sa početka veze, onda je to definitivno korak napred.
Можда и знам, али треба само маало да се потрудим, но мрзи ме, а кад си већ почео да ми чиниш услугу, уради то лепо до краја док ја блејим.
Vaš drug.
U svakoj prilici doćeran. Formalno obučen po modnim standardima šezdesetih. Dvadesetogodišnjak u tijelu dvadesetogodišnjaka u garderobi šezdesetogodišnjaka. Strogo štovani profesor Terzić u crvenom điletu bez rukava, bijeloj košulji sa patrljkom kravate koji viri.
Prikladno odjeven za roditeljski sastanak.
Iako se brkovi jošte nisu formirali, cipele su lakovane.
Naočare dabome.
Uvertira pred odlazak na ekskurziju (sa sve počasnom pratnjom) do službenih prostorija plavaca.
Sam položaj tela tokom ovog veličanstvenog čina je krajnje jednostavan - interpretator sa raširenim nogama i glavom okrenutom ka zidu, na koji su takođe naslonjene ruke, nonšalantno čeka trenutak kada će se naći u zadnjem delu marice.
Naravno, u njegovoj glavi ne mora nužno vladati potištenost i beskrajna tuga zbog svih koraka načinjenih na stranputici koji su ga, na kraju, doveli do ovog položaja. Ma gde bre, boli ga patka, na njemu je samo da skapira kako će se nositi sa epitetom "od ranije poznat policiji". Doduše, o tome ipak mora da misli samo ako nekad završi u dnevnoj štampi.
Zvuk rotacije je tu da upotpuni ambijent.
-Buraz, je l zovemo Šomaru na pijanku?
-Teško će se taj odazvati, sinoć ga videh, drži zgradu da ne padne.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.