Čovek koji ne može da se sabere zbog svog realnog i imaginarnog dela.
Ne kači se s njim. Tek što je izašao iz zatvora, upravo zbog buzdovana, poput tebe, koji mu je nešto odbrusio...Ili ne daj Bože marno devojku...Ćuti, pokrij se ušima, dok te još nije uzeo za zub, i udarao tvojom glavom, u njegovu pesnicu...ako me razumeš.
Jelte, u zatvoru je opasnije čak i od smrti, ležanje na stomaku...može da se desi da te u pola noći nešto ubode...ovako na leđima, bar ćeš se probuditi kad ti siledžija bude prepipavao unutrašnje organe, izazvan pre svega nejebicom, ali i mladom piletinom koja mu je došla na gajbu.
Ja: E brt, gde si, mogli smo na vops neki, nešto...
Ortak: Ne mogu, idem sa Kaćom, zvala me do nje, na kafu...
Ja: Kojom Kaćom?! Jesi ti normalan?! Ako odeš do nje nećeš se od nje vratiti... Pajvan Ljubo samo što je stigao u grad, a ti znaš da je do skoro ležao na leđima...nego ti ajde lepo sa mnom do Caje na pljesku i pivo, mani se ti nje...
Ortak: Taj rad?
Ja: Taj rad.
Ракија лошег квалитета, држи венац 40 дана. Такође, означава ожедаравање.
Опаска која преживљавање Армагедона чини смешним, раздвајање мора као Мојсије прелаким, па чак и достављање исправне документације на шалтеру из прве ништавним. Можда будуће генерације могу да ураде све ово горе наведено док су живи, али и Ви и ја смо били живи сведоци да је Србија дала некоме шест голова!
Деда препричава причу својим унуцима далеке 2070. године
Деда: Сад ћу вам испричати причу за коју су сматрали да је мит, прича о томе како је Србија постигла шест голова на једној утакмици...
Унук: Деда опет булазниш, одох ја у моју виртуелну капсулу да се играм, сви знају да то не може да буде истина!
Деда: Балавче безобразни, због вас се заборавља историја!
Ćirilica. Polako, ali sigurno se opraštamo od nje.
Poklič koji se najčešće mogao čuti po TV salama studentskih domova u Novom Sadu (kao i u drugim univerzitetskim centrima, stecištima budućih akademskih građana poreklom iz krševite, ali ponosne republike) za vreme utakmica fudbalske reprezentacije Jugoslavije krajem 80-ih godina prošlog veka.
Naime, Dejo Genije Savićević jeste bio virtuoz s loptom, ali nije baš bio u milosti selektora zbog svoje prevelike potrebe za soliranjem te je mečeve često počinjao s klupe....
Igra se treći minut prvog poluvremena, Mehmed Meša Baždarević šalje pogrešan pas. Dva prva reda u TV sali (rezervisana još u cik zore kratkom porukom: "Ko ođe šjedne kukala mu majka") istog momenta skaču na noge junačke i kreće bujica komentara:
- Ama viđe ovog nesoja što čini!
- Ma vadi govna napolje, jadan!
- Ubači Deja, oca ti jebem!
- Ubači Deja! - horski odjekuje TV salom...
P.S. Eh, kakva su to fudbalska vremena bila kad jedan Genije nije imao sigurno mesto u nacionalnoj selekciji (iliti repki što bi rekli savremeni ljubitelji fudbala).
Citat neimenovanog ratnog veterana iz '99-e, branioca mosta u selu Majur (koji im je od dragocenosti) i da ne zaboravimo, organizatora tog skupa.
Mnogi ne shvataju da je dotični retorički genije, jer je ovaj citat univerzalno oružje za instant skenj sagovornika koji nam upućuje pitanje "zašto?".
Konobar: Pa daj bre, pijani ste već. Zašto morate svaki vikend toliko da pijete?
Gost: Jer tako smo u mogućnosti.
Šef: Kovačeviću!!! Zašto oni obračuni ne leže već kod mene na stolu?!
Zaposleni: Jer tako sam u mogućnosti.
Majka: Pa sine vidi kako je lepo vreme napolju! Zašto moraš da visiš po ceo dan pred tim kompjuterom?
Sin: Jer tako sam u mogućnosti.
Majka: (zbunjena) Šta? More kad ti raspalim sad jednu šamarčinu, pa da vidiš koje ja mogućnosti imam.
Mistična savitljiva podloga sa koje se pravi potencijalni odraz ka košu sopstvenog uspeha. Figurativna trambolina koja svojim korisnicima pruža latentnu ali idealnu mogućnost da preko njene neupadljive ali skokovite površine odskoče u visine sopstvenih karijera. Nezaobilazan i pomalo mistifikovan termin kada je ambicija rendom homo-sapiensa u pitanju. “Mistifikovan” jerbo pomenutu dasku može predstavljati apsolutno bilo šta; od slučaja do slučaja zavisi da li će to biti, na primer, pozicija jednog kopir-majstora ( onaj što kopira; prim. prev.) u mnogoljudnoj kompaniji čiji je pravac poslovanja obično nepoznat njenim zaposlenim ali dakako “ima neke veze sa export-importom”, šalter dimenzija 2x3 metra za potrebe javnog sektora koji - ukoliko se preživi - obično vodi u nešto veći radni prostor ( 4x3; prim.prev.), ili polni ud pretpostavljenog, direktora ili debelog i najčešće ćelavog producenta - zvanog "Bolero" - koji se nekako i dâ preživeti ali ne i zaboraviti.
Uglavnom, sve su to tipovi motki kojima naši kandidati za svetlu budućnost postaju Bubke svojih profesija, odistinski ostvarenici vremêna uloženih u sebe sâme. Mada i ja serem previše...
Elem, za sve one koji u svojoj trenutnoj poslovnoj realnosti žele nešto više od titule "malog od palube", potrebno je reći "hop!" veoma strpljivo i polako i verovatno nekoliko desetina hiljada puta pre nego konačno i upali. Izvestan period kaljenja im, razume se, ne gine...
- 'Ajde, dušo, spremaj se, već nas čeka kombi dole...
- Ali, Taške, zar stvarno moram da pevam kod Ere u kafani?! On je takav prostak...
- Je l' ti 'oćeš da pevaš u Operi ili ne, a?!
- Svim srcem!
- E, pa onda, ostavi taj brus, oblači tu ribarsku mrežu i polazi! Erin lokal je idealna odskočna daska za to...
------------------------------------------------------------------------------------------------
:Mladi i sveže diplomirani student Megatrenda sa prosekom ocena 9.9 ( smer nebitan ), na nagovor svog oca dolazi u firmu strica Bobana ne bi li ga ovaj zaposlio...:
- Zdravo, striče, eto ja doš...
- Ćao, mali, sjedi...Štaš pit’? Smiiiljka! Daj dva viskija i dvije kave ođe, odma’!
- Hvala, striče, ne treb...
- Jebeš li šta, mali? Šta ti radi onaj prdonja kući? Kako škola?
- Slabo, eno ga svađa se s majkom, a zbog tog trećeg sam zapravo i došao...
- Znači – pos’o, a? Štas beše ti ono izučav’o? Pravo? Medicinu? Ekonomiju?
- Biznis, striko. Biznis...
- Propisno, propisno...Ništa. Počinješ od slijedeće nedelje, u redu?
- Hvala, striče, neću te razočarati, časna reč! A gde će mi biti kancelarija? Je l’ treba svoj laptop da donesem ili ću imati svoj poslovni? I koji ćeš mi auto dati da vozim?
- Kancelarija? Laptop? Auto? Da tebi vrane nisu malo popile mozak, momče?! U ponedeljak u 8h da se javiš u magacin na istovar, ščuo!
- Ali, ja sam misl...
- Misliti i srati nije isto, moj bratiću. Tako sam i ja poč’o, tako ćeš, vala, i ti. Možda neđe i doguraš...
- Ali ja imam školu, znanje, visok prosek...
- ...i kurac ‘mesto mozga, znam već. Da sam ja takve k’o što s’ ti puštao da mi se mešaju u pos’o odavno bi prop’o i završio naulici. ‘Ajde, bjež’ sad, još ćeš od strica dobiti batine koji si trebao dobit’ od oca, krv mu jebem onu blagu!
Šuntav, smotaniji od autističnog deteta na partiji američkog fudbala američke koledž lige.
- Izvini, ne znam šta mi je, obično nemam problema što se tiče ovog.
- Pa hoćeš da ja pokušam?
- Neka, evo ga. Nije.
- To ti je peti kondom koji si pocjep'o. Rinfuz dok se nisam ohladila?
- Ekstra. Aj ja ću iza, ne ček', ja ću proći ovuda, možeš malo da se spustiš, aj levo malo, čekaj, stani.
- U kaki si ko da te je hodža pištoljem krstio, lezi dole, sama ću.
Roditi se u periodu između 23. novembra i 21. decembra.
- Kad ti je termin?
- Negde 19. decembra, tad bi mali trebao da se upiše u listu strelaca.
- Lepo. Samo da ne zakasni malo pa ispadne jarac k'o tata.
- Ju! Valjda neće.
Kafanski šuriken.
- Ljudi, ovi seljaci nas opasno merkaju i pašće ozbiljno nabadanje. Radimo katanaćo, pa šta Bog da. Djole, ti si najprecizniji. Čim krenu, ti odmah zvizni šuriken onom debelom u usta.
- Naravno.
Duvajući aparat koji nam pomaže da nam ruke budu što suvlje kada ih brišemo o pantalone.
Posprdno odavanje počasti sagovorniku, stavljajući mu do znanja da se makar na kratko uspešno uživeo u svoju ulogu, koju mu niko nije dodelio i svojim izlaganjem, ali samo izlaganjem, opasno približio određenom velikanu sa kojim deli stavove.
- Slabo nešto igraju ovi naši ljaljani, opet će ih matorci ugaziti s nulom.
- Pa kada smo ofanzivno orijentisani, Perke ne ume da se vrati nazad, a Ćomi visi tamo desno i stalno ispada iz igre. Trebalo bi svi da se malo povuku ka svom golu, ostave prostor matoranima da se umore u ovom, po nas bezopasnom delu terena i onda u zadnjih 10 minuta da ih savatamo na kontru.
- Izvini, Murinjo, nisam te prepoznao.
--------------------------------------------------
- Pu, mamicu mu, opet mi iskočio osigurač.
- Zato što ne možeš istovremeno imati dva računara uključena u sobi, neonku i obično svetlo, televizor, a onda upališ i klimu, koja kada počne da duva suviše struje povuče i prc.
- Izvini, Tesla, nisam te prepoznao.
--------------------------------------------------
- Ne znam kako da priđem Jovani, uzentam se svaki put.
- Ma samo joj se bre uneseš u facu, kažeš "dodži vamo", podigneš obrvu, namigneš i odete kod tebe.
- Izvini, Roko, nisam te prepoznao.
Реченица којом се описује изглед девојке са јако малим грудима.
- "У, брате, ал је добра она риба тамо за суседним столом!"
- "Вала баш... штета само што је повукла сисе на ћалета!"
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.