Želeo bih da te brutalno jebem.
- Ćao, imaš upaljaš?
- Nemam, ima moja debela drugarica.
- E jebiga.
Jedan od fenomena koji je masovnom upotrebom interneta postao duboko rasprostranjen međ' ljudima sa ovih prostora, a preti čak da potisne u drugi plan i "Klikni like ako je Sveta Petka dobrodošla u tvoj dom" ljude.
Naime, u pitanju su tekstovi u kojima se raskrinkavaju zataškavanja raznih naučnika, da l' vezano za lečenje neke jebene bolesti, pojavu nekog prirodnog fenomena ili možda sakrivanje bitnih istorijskih činjenica.
Kako god, ovi tekstovi imaju svoju široku publiku, međutim sve je ok dok oni to rade u svoja četiri zida. Problem nastaje kada počnu da smaraju postavljanjem linkova svuda ili još gore, kada te sretnu na ulici i pričaju o tome dva sata bez namere da te puste da kupiš jebeni nimulid jer te boli glava, a ne želiš da probaš tradicionalni lek iz središta Sibira koji se sastoji od mešavine snega, govneta od belog medveda i sibirske ljubičice, koja uzgred ne postoji.
- Brate što si snužden tako?
- Ćale fasovao rak. Jebiga. Mora na ona zračenja.
- Ma kakva zračenja crna. Pre neki dan sam baš čitao kako nas farmaceutska mafija laže i da samo jedna čaša dnevno kisele vode u koju umočiš krastavac i naseckaš Matijević hot dog viršlu, čisti organizam od raka za 10 dana.
- Zar nisi pre pet dana pričao Borisu da je to za povećanje penisa?
- Rak, povećanje penisa, isti kurac. Sve rešava.
-------------------------------------------------------------------------
- Mi Aljbanci smo starosedeoci Balkana. Iljiri. Naućnici to zataškavaju.
- Buraz ja stvarno čisto sumnjam da je postojao Ilir koji se zvao Hašim.
Виртуелна поезија доконости.
Иако практично не служе ничему више од испитивања јавног мњења, у теорији доста људи верује да мењају друштво из корена, да започињу нови феномен и покрет, да васкрсавају Захарија Трнавчевића, ма да су омнипотентне генерално.
А: Је ли могуће да људи каче ово по Фејсу? Ово мора да се сасече у корену, могу деца видети то.
Б: Које, шта?
А: Лав Пајкић на Фарми пробао да силује Ивана Бекјарева. ЗАШТО ТО МЕНИ ИСКАЧЕ? Јесу ли могли да окаче неку лепу пословицу, попут оне, како ли већ иде ''Боље врабац који сам себи јаму копа него који кућу гради'' или клип из оне дивне језичке емисије ''Најбоље зезе из словенске антитезе''. То је то, почећу петицију па да уклоне то једном за свагда.
Б: Па није баш то тако једноставно, а и да је нека гледају људи ако им је ћеф, шта се нас то дотиче, имаш ионако опцију хајд, као и 200 канала у СББ-овом пакету тако да свак...
А: Не прекидај ме у револуцији. Назваћу петицију ''Да иде са екрана за месец дана'', па ће видети они.
(месец дана после)
Б: И, јес' направио метеж у држави?
А: Море марш, 100 хиљада људи је потписало и даље ништа... Дане сам утрошио на ово, али знам шта ћу сад. Почећу кампању бесних мејлова па онд...
Б: Е, Кастро, ај дижи револуцију други пут а вечерас изађи са нама мало, части брат.
Писано за Октоберфест 2018
Kreirani od strane likova kojima su vrhunac duhovitosti "svinja pije pivo" yt klipovi, onlajn testovi ličnosti odnose ubedljivu pobedu u žestokoj konkurenciji za najgluplji internet fenomen. Povezujući stvari koje nemaju medjusobne jebene veze, svojevrsni onlajn psiholozi ti mogu otkriti kojoj grupi slovenskih naroda pripadaš ili koliko često jebeš u zavisnosti od toga koju vrstu toalet papira koristiš. Ukoliko nisi potpuni debil, a ipak te nešto privuče da se testiraš, verovatno ćeš odustati najdalje na drugom pitanju. Ako, medjutim, nastaviš do kraja, verovatno imaš neki stvarni problem u vugli, te je preporučljivo posetiti pravog psihijatra.
- Ajde diži bulju, idemo na basket, čekaju nas već na terenu.
- Evo samo da završim test da vidim koja sam vrsta morskog krastavca.
Разрешен живота. Обућа коју добијаш када се уплетеш у причу за коју ниси имао довољно добро разрађен сценарио, а живот, та стара пријатељица ноћи, ретко уме да опрости крупне грешке у корацима. Тек се понекад, ретким срећницима, унесе у фацу, дубоко уздахне, прогута кнедлу и изговори: "Хајде. Још један пут. Последњи." Али ти ниси тај. Теби следује курчина. Моћ предвиђања је заказала, па си платио најскупљи данак погрешној процени. И тако, уместо у алигаторовој кожи, одједном кренеш да корачаш у бетонским гиљама. Ка својој последњој дестинацији, дну тихе, равничарске реке, која ће наставити да тече својим полаганим темпом, ма колико буран био живот оних чије кости почивају у њеном муљу.
- Шта је са Владаном? Ни трага ни гласа од њега већ цирка 10 година.
- Нисам упућен. Али се прича да се заиграо кола са новосадском мафијом, ваљда неким лобањама са Детелинаре, поврх свега, забо озбиљну кинту од зелених, па сад шета Паћоти од цемента негде на дну лепог, плавог Дунава.
- Пих, штета.. А могао је да се извуче.
- Хебига, гари, звезде му лоше карте поделиле..
Konstruktivni razgovor sa elementima destruktivne sile.
Цирка седам светих дана током којих сваки правоверни и просвећени грађанин Београда измили из свог мемљивог стана и присуствује културном догађају првог реда у Београду. Идеална прилика припадника речене скупине са интернет-конекцијом да искаже сву снагу и живост сопственог снобизмом. Како се сваке године на сајму појављују, сходно законима тржишта, старлете и сличне појаве, сваки поштени припадник наведене групе ће искористити прилику да на интернету искаже згражавање над њиховим постојањем. Те старлете и сличне појаве, оне њега гуше, оне помрачују његове широке видике, оне искачу лично њему из фрижидера и сипају му шећер у сајамски еспресо од 300 динара иако је он наручио заслађени. Сваки поштени припадник речене скупине са интернет конекцију неће пропустити прилику евентуално окачи свој апсолутно оригинални избор квалитетних књига из широког опуса који му сајам нуди (опуси Буковског, Шантића, Дучића, Андрића, Селимовића, покоји руски класик, књиге из серијала Хари Потер и сл). Неписани кодекс прописује и постављање слика великих светских библиотека, у којима поштени посетилац сајма сања да спава сваки пут када затвори своје уморне очи. Исти кодекс прописује и описивање како припадник речене скупине ужива у књигама: он ужива у њиховом мирису, додиру, укусу; он их мирише, он их њежно мази свако вече пред спавање, он их лиже док замишља како се љуби са Аном Карењином. Прави љубитељ ће описати и како се згражава над развојем чудовишта званог интернет и како се нада да ће формати попут pdf-a угинути брзом, али болном, смрћу.
Када се једном наврши тих седам светих и брзих дана, припадник речене скупине ће се вратити својој свакодневици постављања слика библиотека и ритвитовању измишљених цитата Селимовића и Андрића, окружен прегрубим светом за његову сензибилну душу.
(Ловћен, 1845)
Његош: Ево, Шћепане, доврших Лучу микрокозму. Да је однесеш у Беч, да видимо може ли се што учињет' по питању штампе.
Шћепан: Аух честити владико, ништа Ви ово не ваља, ццц. Ви канда нисте били на овогодишњем Сајму књига у Београду, па нијесте видјели да се сада свуда морају цитирати Гете и Шилер.
Његош: Ти што пријатељу...
Шћепан: Ништа Ви ово не ваља, кад Ви кажем... Ја ћу одњет' ово писаније, али слаба вајда, кад Ви кажем, немате Ви тај сензибилитет ко ја, док не кушате пљескавицу на Сајму није то то.
Porodili ste četvorke, doživeli dvostruki prelom noge, bili na gastroskopiji, pažljivo odslušali celokupno predavanje profesora na času Ustav i Prava građana. U prevodu mislili ste da ste spoznali pojam bol u svim njegovim modalitetima. A onda ste otišli kod zubara da vam izvadi živac.
I tako odete vi kod zubara naterni mukom koji proizvodi šestica gore desno da bi vam gosn. Mengele pažlivo promatrajući vaš slučaj i istovremeno sređujući svoju sado-mazo aparaturu rekao da je neophodno umrtviti problematični zub, dakle izvaditi živac iz istog.
A čika zuba to radi sa nekim turpijicama kojih ima pun kurac raznih boja i veličina, i on se onda zagleda u tu gomilicu i birka onako sa sve sve smeškom radosan zbog bogatstva izbora koji je pred njim i onda izabere jednu, pa se ti obraduješ jer je izabrao najmanju, a kasnije saznaš da su bol i veličina turpijice obrnuto proporcionalne veličine, i onda priđe i počne da struže i struže, i posle sat vremena radosno kaže: "super, završili smo", a ti kroz zakrvavljena usta kažeš: "zar već?", a on kaže: "da,da ostala su nam samo još dva živca u tom zubu" i ti onda uzmeš iglu za anesteziju i zabodeš mu u oko i tako......
Razmišljam nešto.
Gledam šta bi mogao da radim.
Uradiću to i to.
- Nešto kontam, moram da počnem nešto da radim.
--------------------------------
- Nešto kontam, ubiću nekog, jebeš mi sve.
Rekao ti je, i uvek će ti i dalje postavljati ovo retoričko pitanje pre nego što krene da priča nastavak uglavnom nestvarnog događaja koje je sam prošao i preživeo.
- E hajde ovde da kopamo za bunar, aparat kaže da ovde ima vode.
- Ćut' tu balavac, bacaj to sokoćalo, ja ću ti kažem gde da kopaš, jer ne znam dal' sam vam nekad pričao ja sam bio zadužen tokom rata da tražim vodu, samo stanem nogom osetim, kažem kopaj ovde, odma izvire ko' Nijagara.
Sociološki fenomen koji se može primetiti kod muške i ženske populacije uzrasta 7-77 godina, kojim se na neuobičajen način iskazuje naklonost. Ipak, žene to nekako zadržavaju u svom krugu, dok muškarci nikako ne brinu za okolinu i prilike. Odlikuje se izrazito nepotrebnim psovanjem i vređanjem, a sve valjda u nedostatku smislenih tema i razgovora. Što je prijateljstvo duže i dublje, to je i vređanje gore. Rečnik se kreće od protivprirodnog bluda, pa sve do najbrutalnijih uvreda i psovki na račun dobrog nam prijatelja. Pod uticajem alkohola i opijata efekat se samo pojačava. Nezavisnom posmatraču sa strane se može učiniti da su dve ili više strana u teškoj svađi, ali pažljivim analiziranjem izgovora, može se zaključiti da ljubav zapravo cveta.
- de si debeli pederu..
- de si ćelava nakazo..
- puši kurac...
- jedi govna...
- da stavim kafu?
- ae...
Eksesivna utilitarizacija verbalnih ekspresija anglosaksonskog ili latinskog porekla, preciznije. Persone koje žele da envajronment misli da imaju suficit inteligencije, frekventno utilizuju nedomicilne verbalne ekspresije.
... odnosno: prekomerno korisćenje reči anglosaksonskog (ili latinskog porekla tačnije), tamo gde je to potpuno nepotrebno (budalo, dođi sebi i pričaj normalno, jebem te u usta i jezik). Šaban koji hoće da okolina misli da je pametan do jaja, koristi reči koje su i njemu nerazumljive.
Tvoji mentalni aparatus je inferioran. Degutantno je komunicirati sa personom koja je do tog ekstenta pretenciozna, a konsekvenca toga je da su moji kapaciteti za konverzaciju sa tobom insuficijentni.
... odnosno: Ne mogu da shvatim koja si ti debilčina. Jebote, ideš mi na kurac i ne mogu više da te slušam. Šupičku materinu!!!
Ona je sisata i jebozovna, ali, pak, nevina i visokomoralna dvadesetogodišnjakinja koja upada u nevolju (ostane siroče, izgubi se u šumi i pukne joj bretela od pritiska nabujalih dojki). Dolazi naš junak, jebač prve klase tumora veličine fudbalskih lopti umesto bicepsa i ljubavnog tepiha gustog kao tkanje zlatiborskih čaraparki koji poseduje neverovatnu sposobnost da razodene ženku jednim pokretom ruke. Svoj penis zove muškošću (umesto, na primer, toljaga, prangija i mesnati buzdovan). Pred njim druge žene padaju kao Italijani u šesnaestercu, ali ne i naša junakinja koja se podaje tek kada se uveri da je uber-jebač dostojan njenih telesnih tečnosti. Zlobnici ih ometaju u njihovom pohodu na hepi-end koji obično sledi nakon dugoga zapleta: pobačaja, kvazi-silovanja u braku, pobačaja, rata, pobačaja, prevare, pobačaja, vasektomije i pobačaja.
Džulija: Edvarde, trudna sam!
Edvard: Ali to je četvrti put ove nedelje.
Starletoidna prakljača, noćom fabulozna silikonjara pri poznatom splavu na ušću dveju reka, jutrom razgužena prašinarka koja plaši ribolovce ranoranioce na keju.
Idi u pičku materinu.
- Jel' grize, čiča, a?
- Grize, grize...al' malo suUUU AL' ME PREPADE JEBOTEBOG ODAKLE TI ISPADE SAD?!
- Tu, sa splava...nego...Može pušenje, matori, neam za taksi?
- Eo ti 500 dinara, ćero, i beži dok mi svu ribu iz Save i Dunava nisi poplašila!!
Кретен. Фигура тоталног промашаја. Људи који су изгубили своју утакмицу са мозгом и рационалним потезима, прокоцкали сваку шансу да остану у лиги, па сада играју само како би осталима засрали добар пласман.
- Е какав ти је онај другар Мића? Мало сам пустила влагу на њега...
- Мића? Он ти је бре пораз човечанства. Толико је бистар да мисли да је "Цигани лете у небо" званични назив прекоокеанске турнеје Љубе Аличића.
*****************************************************************************
- И шта си рекао Љубици где сам?
- Па рекао сам да си са Милицом...
- Па јбт, стварно си кретен! Ти си бре пораз човечанства! Јесмо се лепо договорили и усагласили: Отишао сам код бабе да ми оправи алтернатор, па после са њом и са тетка Станом на мото скуп!? Е бре, никакве користи од тебе! Имаш ли ти имало свести?
- Мојне бити закерони. Пих, ко да не можеш да нађеш другу жену и направиш нову децу...
Bez posla.
- Šta 'š ti ovde u ovo doba dana?
- Ma šef me nasadio privremeno na klupu, a što, jebem li ga. Kaže da se odmorim i dobro razmislim o svojoj budućnosti. Mlada sam, kaže lepa sam, zašto bih trunula u kancelariji za računarom?!
- A...
----------------------
(a za to vreme, u obližnjem parku)
Pu jebem ti život, nema čovek gde dupe da spusti! Sve klupe zauzete!
Seka Aleksić iz najboljih dana. Sad se primila na teretanu, doduše, jebiga.
- Može li neki eksluzivitet za ovaj intervju?
- Hočete da vidite kako tverkujem?
- Evo, samo da kamerman i ja odemo na bezbednu udaljenost... može sad!
Od Benita, preko Džoni Sinsa, pa sve do Neše Manijaka i Dragana Markovića; ima nešto u ćelavim ljudima što nas tera da sa uživanjem primamo njihov kurac.
Još ako je ispod izglancane glave telo zbog kojeg bi i Krang prodao Tehnodrom utisak alfa domaćina je potpun.
On zna kako se tovi vepar. On zna kako se jebu žene. Zna kako se jebu ljudi. On zna kako se prave pare. Kako se deca i penzioneri vode na besplatne ekskuzije i kako se šamara veterinar kad umre noj u zoološkom vrtu.
Jednostavno zna stvari, zna život.
Svojom čvrstom, za razliku od tuđe ruke, zna da češe svrab.
Apsolutno zabranjeno voće. Forbidden! Odbij, objekat pod video nadzorom! Ukoliko imaš imalo karaktera, morala i principijalnosti, nećeš je gledati kao seksualni objekat, nego kao ono što ona zaista i jeste - sestra najboljeg ortaka. Ništa više, ništa manje.
Jeste, u početku je mala i slatka, ispali joj mlečni zubići, ima roze mašnicu u kosi, šarenu haljinicu koju joj je majka kupila i crvene sandalice. Ometa vas dok igrate PES, hoće da ide sa vama na basket, plače ako je ne vodite u šetnju, ma i u grad bi da vas prati, čisto iz znatiželje, da vidi šta vi to tamo radite. Sve je to lepo.
Ali ona raste. I razvija se. Bogme, lepo se razvija. I onda ćeš jednog dana, dok ti ortak bude trknuo do prodavnice da kupi kevi prašak za pecivo, ostati sa njom sam u sobi. Naravno, imaćete o čemo da pričate, samo što ćeš uhvatiti sebe da je sve manje gledaš u oči, a sve više u grudi. Ili u dupe, kada se okrene da vam dohvati čokoladu da vas posluži. Unutrašnji šamar! Trgni se! Jebote, ona je sestra tvog najboljeg ortaka. SE-STRA NAJ-BO-LJEG OR-TA-KA! On je i onako ljubomoran na sve muškarce u njenoj blizini, šta ti to treba? Da izgubiš ortaka zbog ove male... Joj, kakvi mala, gledaj kol'ke sis... ALO! Pogled u oči i ne razmišlj... Hmmm, nikad nisam primetio kako lepe zelene oči im... BRE! U čelo! Pogled u čelo i razmišljaj o nečemu neseksi. Baba! I deda! Baba i deda rade u bašti. One stvari! Baba i deda rade u bašti one stvari! To je to! Jes malo bolesno, al' deluje...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.