
Ona je ovo, ona je ono, ali tebi - ona je sve. Drugi je pljuju - ti je braniš. Drugi je ne podnose - ti je obožavaš. Svidja ti se... Mnogo. I previše. Lud si za njom. Za trenutak pored nje dao bi deset godina pored bilo koje druge. Sve one su tako... a ONA je ipak tako...
Ali, ti si njoj drug. I ništa više. Samo još jedan običan drug, a ona je tebi... prosto sve. Tako je bilo, tako će ostati i to te boli, grize, kida iznutra. Ne jedeš, ne spavaš, nemaš više ni inspiraciju da definišeš nešto na Vukajliji.
Preostaje ti samo da pokušaš lečenje narodnim lekom za sve...
Kad saznam da li terapija deluje (trajno, tj. na duže staze), javljam vam. Trenutno je još u fazi testiranja...
Kada ti na kraju jela ostane taman toliko hleba da pomažeš tanjir.
Objasnjenje vaseg rodjaka o uzrocno-posledicnim dogadjajima kada dodje da vas pozove na svadbu svog osamnaestogodisnjeg sina i njegove petnaestogodisnje devojke
Nekada nenajebivo vozilo JNA, iliti Jugoslovenske Narodne Armije, koje je Tita uvezao od skenjanih nemaca još pedesetih godina, ali se ono zadržalo do poslednjeg rata, čitaj bombardovanja, i posle toga ih već nikako ne viđam na uicama. Bio je specifičan po tome sto je mogao da se popne uz masnu banderu, doduše bubrezi nisu baš bili pošteđeni, pa je dogogodišnji vozač popularnog pinca, uglavnom završavao na dijalizi u penzionim danima, ako ne bi pre toga pogin'o, pošto smo ratovali ko Vijetnam i Kambodža zajedno. Danas još može da se kupi na vojim otpadima, nema neku veliku svrhu pošto je uglavnom 35+ starosti, troši ko Marko Milošević u separeu, i uglavnom je nešto sjebano na njemu, ali većinom prilika služi za brzopoteznu krađu drva iz divnih nam šuma, jer se sve lako prekrije ceradom i ode sa tovarom u, doslovce, toplije krajeve. Služi i za šlepanje zaglavljenih traktora, kola, zaprežnih kola, gde je isto nenadjebiv, oni malo maštovitiji ga kupuju na vojnom otpadu bez motora za 50-ak evra, pa nasade u njemu kokoške, jer ne može lasica ili mudra gospođa lisica da se popne u zadnju prikolicu i potamani sve živo i mrtvo tamo, i ponese jaja još da ima i za Uskrs posle duge i 'ladne zime.
Mile, ajde zovi Rajka da dotera pinca, nacionalni park je istovario drva gora na Glavici, a za sutra su najavili oblačno nebo, pa da to završimo čim pre!
Najpouzdaniji orijentir u Srbiji.
- Jel znaš gde stanuje Batke?
- Nemam pojma.
- Prođeš pozorište, prođeš gradsku biblioteku, siđeš nizbrdo desnom stranom ulice, prođeš galeriju, veliku cvećaru, pa posle spomenika, druga ulica levo.
- Kafana...Kafana!!!
- Šta kafana?
- Jel ima tu neka kafana?
- Ima.
- Kako se zove?
- "Mali raj"
- Aaaa...znam.
Suptilan poziv na pomirenje od strane naše lepše polovine.
Jer, posle svađe...
Slično jotovanju. Važnu ulogu igraju glagoli i pridevi.
Ima za cilj da se iz nepalatalnih pređe u palatalne odnose.
U ređim situacijama, kod iskusnih lingvista, dolazi do umetanja.
69% sadržaja pvt poruka članova Vukajlije.
Devojka koja služi da napokon skreneš misli sa devojke u koju si duže vreme bio zaljubljen.
-Brate, šta ono treba da znači? Do juče si sek'o vene zbog Maje a sad šetaš novu neku... Švaleru stari..
-Ma pusti me, molim te, klin devojka...
-Krajnje vreme je bilo. Klin se klinom izbija..
Pojava da ljudi po ceo dan rade da bi otplatili ogromnu kuću koju koriste samo da bi prespavali u njoj.
Penis koji se ne libi seksa dok devojci traje danak u krvi.
Kaže se za igrača u kolektivnom sportu, koji predugo zadržava loptu.
Istorijski događaj u kom su se odrasli ljudi tukli oko parčeta peska u kom će moći da se igraju, istovremeno se svađajući i oko toga ko ima boljeg zamišljenog prijatelja. Tuča je trajala sve dok jedni nisu odlučili da pokupe svoje igračke i vrate se kući.
Nalaženje društveno prihvatljivih reči za sebične motive zbog kojih baš ti treba da dobiješ posao/stipendiju/neku nagradu.
-"I šta kažeš, koji su ti motivi da ideš na taj seminar? Aj kreni jedan po jedan, ja ću da pišem."
-"Pa jebi ga, sve je za dž..."
-Ček, ček, pišem... dakle:
Smatram da je ovaj seminar izuzetna prilika da mladi i perspektivni ljudi iz čitavog regiona dobiju neophodno usavršavanje svojih teško stečenih veština, s obzirom na to da živimo u jednoj siromašnoj zemlji u kojoj i znanje košta. Mišljenja sam da moje teško materijalno stanje ne sme da bude prepreka mom daljem usavršavanju, te je to jedan od razloga zbog čega sam aplicirao.
Aj dalje."
-"Biće ekipa brate, zajebancija."
-"Ok, polako, da nastavim.
Takođe, ovo predstavlja neverovatnu šansu da upoznam i steknem nove kontakte sa ostalim mladim ljudima iz regiona. Građenje veoma vredne mreže međusobnih odnosa i dalje saradnje među nama je od krucijalne važnosti ne samo za nas kao pojedince, već i za čitav region.
Dalje buraz?"
-"Ahahaha kidaš. Dalje... biće pičaka, možda opalim nešto."
-"Ok...
Ono što mogu da naučim od svojih vršnjaka i vršnjakinja može biti zaista dragoceno. Smatram da je naš region pun perspektivnih mladih ljudi od kojih mogu naučiti mnogo toga. Takođe, verujem da će i moje do sada stečene veštine nekom drugom otvoriti nove horizonte."
-"Ahahahaha nove horizonte... Brate koji si mag... Aj pomeni i kako hoću da kvasim jaja u plavom Jadranu, nisam nikad bio na hrvatskom primorju, pričao mi ćale da je ful."
-"Hahaha aj...
Takođe, ova vrsta regionalnog povezivanja za mene lično ima i sentimentalni značaj. Zbog proteklih dobro poznatih dešavanja na tlu bivše Jugoslavije nisam imao priliku da upoznam prirodne lepote i kulturu naših novih suseda. Smatram to ogromnom greškom i velikim propustom. Zbog toga u ovom seminaru vidim priliku da mladi ljudi ostave iza sebe netrpeljivost svojih roditelja i ponovo se upoznaju u nekom drugom svetlu, sarađujući na predivnim obalama plavog Jadrana.
Ahahahahaha ako te posle ovoga ne prime ubij se odmah!"
-"Vala baš. Aj staviću još kako me šatro interesuje tematika globalnog zagrevanja i šaljem."
...искривљени друштвени морал данашњег човјековог социолошког хабитуса, казује да се ове три ноторне врлине могу доказати само на "јуначким мегданима", "заосталим витешким двобојима", "мушким поносом", тј-"борбом за исправну ствар"...
...али чојство, јунаштво и част се никада нису доказивали на мегданима, двобојима или поносом, већ бригом, њежношћу, помагањем, сарадњом и прије свега саосјећајношћу и саживљењем...
нпр:
Није частан онај који се бори за своју земљу на бојишту, и има прегршт одликовања,значки и знамења али у свом "другом животу" код куће, жену понекад из "само добре намјере"-шибне, са дјецом се не бакће, водећи се мишљу-"жено твоје је да васпитаваш"...
Но частан је онај који нема нити једног одликовања из рата, а прошао је што и овај горе поменути, само се никада није трпао у први ред, а када дође кући своју жену прво загрли, и једва чека ћерку у крило да стави, а сина да помилује по глави...
Прапорци и звона су само вањски изглед, перије које служи само за показивање...
Чојство и јунаштво није када се знаш добро потући, за другове дајеш све а кући мајка ти ради десет послова, отац иако је у пензији и даље зарађује за твоје хирове, а ти дођеш дому своме и нити переш судове, нити усисаваш, нити хоћеш да прашину побришеш, јер се водиш мишљу-"срамота ме је да радим женске послове"...
Чојство и јунаштво је када си ту увијек за другове, али прво кући да одрадиш послове, небитно да ли мајци, жени или дјевојци...
Не мјери се чојство разбијеним главама, већ колико си их успио сачувати од разбијања...
Не мјери се јунаштво са тим колико си спреман себе дати, већ колико си спреман разумијети друге...
Skoro zaboravljeno zanimanje rezervisano za one koji uglavnom* imaju višak snage a manjak pameti i savesti pa za pare čuvaju svakakve majmune. Sad su samostalne gorile vrsta pred istrebljenjem jer se većina njih okupila u čopore i umesto kao gorile predstavljaju se kao security ili FTO.
___________________
*Milan Životinja trenutno radi kao gorila a završio je Elektronski fakultet i magistrirao je.
Primerke ove vrste obično možete videti u blizini onih koje treba pobiti.
Kada ti stariji brat, sa kojim deliš sobu, da kintu da izađeš uveče u grad jer njemu dolazi riba.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.