Mineral koji moze da izazove sušenje kurca ukoliko se nagomila u mozgu muškarca
Pacov koji je proteran iz klana Hamato Yoshi jer je bio seljak! Nosio je carape na sandale!
Налик је на пушење. Знаш да је лоше и неперспективно за егзистенцију, али настављаш то да радиш јер, једноставно, волиш.
"Престаћу једног дана." = "Уписаћу неки менаџмент после."
Kad se ukrste ateista i jehovin svedok, dobije se osoba koja ti kuca na vrata bez ikakvog razloga.
Nenormalno iskren čovek,
čovek koji se ne boji da pokaže svoja osećanja,
nesebičan čovek koji bi svoje rado podelio sa drugima!
Kreten: Hoću da te karam sada!
Devojka: Beži kretenu...
Kreten: Ajde, vidi kako mi se digo kurac...
Devojka: AAAAAAAAAAAAA!!!
Нешто што морате да кажете возачу који вози као Ники Лауда.
Skrenuti pažnju na sebe.
-Kako bilo danas u gradu, si naš'o neku ribu?
-Jok bre, Neša puštao jebozove svo vreme, ni da me primete.
Stil oblacenja smisljen u Srbiji 90-ih godina. U pocetku se pod sportsku elegenaciju smatralo imati skupu trenerku, bele patike i bele carape. Zatim su primati evolirali i poceli da nose farmerke, dukseve i patike. Zatim je evolucija dostigla svoj pik i doticna gospoda trenutno nosi farmerke, kosulje (OBAVEZNO ISPASANE a da su pri tom gornja 2-3 dugmica otkopcana) i naravno neki "sportski" sako. U stvari to je stil oblacenja koji tacno ne moze da se definise odredjenim odevnim predmetom, ali svakako osoba koja voli da se oblaci "kezual" ce reci da je sportski elegantna. U svakom slucaju izraz je totalno idiotski.
Sam termin sportske elegancije su najvise koristili pevaci, fudbaleri i tv voditelji.
Voditelj: "Savo, koji je tvoj omiljeni stil odevanja?"
Savo Milosevic: "Aaaa...Mmmm....(glupi rici i zvuci koji su karakterisali Savu)...M...Paaaaa...sportska elegancija, ono taj fazon."
Jelena Bacic-Alimpic: "Pa dobro, reci nam Sasa, koji je tvoj fazon oblacenja?"
Sasa Kovacevic (mlada zvezda u usponu bez ijednog hita, ali svi pisu o njemu posto je sladak i sportski elegantan): "Pa ja sam za neke opustene varijante, ono - sportska elegancija."
Jelena Bacic-Alimpic: "A ti Chedo?"
Cheda Chvorak: "Pa i ja sam isto za taj fazon. Ono u tome se osecam najprirodnije."
Zatim se pogledi upute ka Dzeju.
Dzej: "Pa boli me kurac, ja sam bre covek ciganin i time se ponosim. Keve mi. Mis`sim boli me patka za stil oblacenja, ja sam ciganin i svoj covek. Ono, pazi, kao ja volim ono sve sto voli svaki normalan covek, ali ja nisam normalan, posto sam ciganin. Hi hi hi hi hi"
Publika umire od smeha, Alimpicka je odusevljena... Svi se radujemo i tapsemo njegovim provalama. Zatim Dzej nastavlja.
"Ali ono kao u fazonu, volim ono kao tu jebes joj mater, sportsku eleganciju, ono neki dzemperic, farmerke, gilje, ma ono taj rad. Mamu im jebem. Hi hi hi hi hi." Publika nastavlja da se odusevljava.
Čim sunce krene da se povlači, svaka bakuta iz huda izjuruje iz kuće i dojuruje do klupe na kojoj ona i ostali članovi ekipe sede svako veče, ne bi li stigla pre ostalih baba i obezbedila sebi mesto. Kad su svi na okupu (neke sede, neke stoje, a neke se dosetile pa donele stolicu), priča može da počne. Pretresaju se sve teme od Adama do Sadama, a muški članovi porodica (dede) najčešće nisu dobrodošli, pa oni neretko imaju zasebnu klupu na neodređenoj distanci. Ovakve organizacije prepoznatljive su po dobro uvežbanoj i vremenski proračunatoj tišini koja nastaje kada prolazite pored iste i bivate propraćeni kritičkim pogledima njenih članova, a javljaju se najčešće u manjim mestima uskih ulica i staza, tako da mogu što bolje da zakrče prolaz. Ako se slučajno nađu u situaciji da moraju malo da se pomere u stranu, uradiće to krajnje mrzovoljno i sa izrazom lica koji će vas naterati da do kraja večeri imate grižu savest što ste uopšte izašli iz kuće.
Vragolanka, vrca, pičak među pičkama, zlatna ribica među ribama, šmeker u ženskim gaćicama.
Neuhvativa kao četvrtina jajeta na zajedničkom tanjiru za predjelo, neobična poput dve koštice u breskvi, deteline sa četiri lista ili trinaeste plate u Srbiji. Bilo da vas ljubi na najšašaviji mogući način uz osećaj koji stvara lizanje ledenog Rumenka na plus 40, bilo da iz kafića u kafić eksirate tekile, valjate se po bilijar stolu, zaspite na klupi u parku ili u dam-ti-dam stilu jurite niz glavnu ulicu...
Ona prija kao zaranjanje prstiju u brašno, kao krađa upravo spremljenih kolača, kao umivanje hladnom vodom posle trčanja, kao navijanje na utakmici.
U njenom svetu i korov koji ste zapatili može da posluži za pravljenje ljuljaške na kojoj se kikoću i vaše i njene bubice. Ona vas jednostavno ne pušta da odrastete...
Најјачи аргумент. Иако велика већина тврди да аргумент ауторитета није никакав аргумент, обично испада да аргумент ауторитета сјебе ауторитет аргумента.
Томица Милосављевић: " Да обавестим јавност: онај контингент вакцина што је јуче стиго, доступан је свима и то за џабе. Ради се о стрихнинским вакцинама са живом, по стандарду ИСО-9001, обогаћених литијумом, витамином Ц, екстрактом јаја *васкршњих победника* и аромом еукалиптуса. Ништа нема на силу, али приоритет имају бебе, бабе, деца из вртића, војни пензионери и жене у климактеријуму. Питања?"
Новинар:" Је си л' зглајз'о Томице? Стрихнин и жива су тешки отрови, па је л' теби циљ да отрујеш народ?"
Томица: "Ти да ишта знаш не би постављ'о таква питања. Ниси позван да говориш о овоме! Уосталом, ја сам лекар. Професор Доктор. Министар."
Радомир Антић: " Позивањем Ороку Сакија- Секача у национални тим имаћемо више опција у нападу. Он ће бити наша алтернатива у случају повреде Пантелића. Његово искуство ће много значити млађим играчима. Радује нас што је изабрао Србију иако је имао понуде САД-а и Јапана. ФК "Космодром" му је без икаквих примедби допустио да пође са нама на припреме за Мундијал. Желим да кажем, да позивањем Секача, ни за ког нису затворена врата националног тима, па ни за Нинџа Корњаче."
Новинар: "Радомире, луда главо!? Па где ћеш позвати Секача, човече!? То је фиктиван лик, лик из цртаног филма!"
Радомир:" Ти благе везе с фудбалом немаш! Држи се свог посла. Уосталом, ко је седио на клупи каталонског гиганта и на клупи галактикоса, ти или ја?"
je (ne)znanje koje se vremenom pretvara u UŽASAVAJUĆE SAZNANJE!
Blaženo neznanje nam pruža osećaj unutrašnje topline, sigurnosti, samopouzdanja i, tako neophodne, hrabrosti za učestvovanjem u životnom nadmetanju. Blaženo neznanje je ishodište većine naših eksperimenata i avantura, bilo da se radi o isprobavanju novog deterdženta, bilo da se radi o seksu bez kondoma ili plovidbi Titanikom. U blaženom neznanju smo srećniji, vedriji i zdraviji. Ovom obliku duhovne levitacije se lako prepuštamo kako bi smo brzo i lako obezbedili, baš izvikanu ali genijalnu kovanicu, LAKOĆU ŽIVLJENJA. Kako uopšte upadamo u katarzu blaženog neznanja ne znamo ni sami, inače nam se to ne bi ni događalo.
Sve ima svoj kraj pa i blaženo neznanje. Ljudi su blagosloveni darom da uče i da ZNAJU. Onog momenta kada se hipnotička magija blaženog neznanja raspukne pred očima blaženo-neznanjem-usnulog čoveka ona se eksplozivnom brzinom pretvara u UŽASAVAJUĆE SAZNANJE.
Prva reakcija na UŽASAVAJUĆE SAZNANJE je da ne znate šta ćete sa njim. Najradije bi se vratili u sobu sa blaženim neznanjem i tamo proveli ostatak života, ali potpuno izbezumljujuće po nas zaključujemo da blaženo neznanje više ne stanuje na toj adresi! Posledica svega ovoga je da moramo prihvatiti UŽASAVAJUĆE SAZNANJE kao ZNANJE i pronaći način da nas opsedne neko novo blaženo neznanje i pruži nam neophodni spokoj u ostatku života.
U blaženom neznanju ljudi su pravili uranijumske paste za zube i kreme za lice, stavljali olovo u benzin i pili vodu iz vodovoda sa olovnim cevima. U blaženom neznanju su medicinski časopisi (bilo je to davno) tvrdili da je pušenje zdravo. U tom istom neznanju su u prodavnice obuće instalirani Roentdgen aparati kako bi mušterija slikala stopala i u milimetar odredila odgovarajuću veličinu obuće. U blaženom neznanju su ljudi išli na turističke ture posmatranja nuklearnih eksplozija, kampovali u pustinjama Nevade, a neki su čak (sa optimalne udaljenosti) izlagali svoje genitalije blastu nuklearne pečurke kako bi poboljšali izglede za potomstvo ili dobili “kvalitetnije” potomstvo (usput su to debelo plaćali). Ima bezbroj ovih priča o blaženom neznanju koje ubrzo postade UŽASAVAJUĆE ZNANJE.
To je bilo nekada.
A šta je danas naše aktuelno blaženo neznanje?
Pa, užasnuli bi smo se kada bi saznali. Čak i da nas takva saznanja ostave hladnokrvnim, arheologe koji će uredno slagati naše kosti sigurno neće.
Blaženi su oni koji ne znaju, a oni koji znaju lakoću postojanja čine nepodnošljivom ili barem manje podnošljivom.
Opis teške sirovine od čoveka, ljudske gromade. Nešto kao odvaljen od stene, ali još zajebanije.
Majica sa odštampanim tekstom himne“Bože pravde“ na leđima.Tehnološki najjednostaviji „real-time podsetnik“ za one koji nisu mogli da nauče tekst himne u periodu ekspanzije navijačkog patriotizma.
Idiot je prvobitni naziv raznih pomagala(kartona, monitora) sa ispisanim tekstom namenjen prosečnim i još gorim voditeljima „živih“ programa na TV, koji nisu bili u stanju da zapamte tekst, pa su čitali gledajući u idiota koji je negde uz kameru.
Majica je nastala u periodu kad su „navijači“ osetili neku neprijatnost što ne umeju da zapamte nekoliko stihova nove himne. Danas nema veliku upotrebnu vrednost, ali se svi pomalo osećamo kao idioti zbog reprezentacije...fudbalske.
Prostor koji ne možeš popuniti. Rupa bez dna. Nikad dosta!
-A, bre, kol'ko jedeš, tvoj želudac ko ciganska torba!
_________________________________________________
-Jbt, odakle ti to sve znaš? Šta sve nemaš u toj glavi, i još može da stane. Tebi mozak ko ciganska torba...
Prdeti nezainteresovano i sa nedostatkom organizacije. Periodičnost i prhtanje nikada nisu čuli jedno za drugo, a kamoli se sreli. Pripravništvo u prhtanju odlikuje ljubitelja fitnesa, jer mu se ishrana svodi na kupus, jaja, pasulj, sočivo, grašak, boraniju, ptičije seme i meso. Senior prhtač disciplinu razvija duhom, i ne potkrepljuje je materijalnim. Senior prhtačem se ne postaje, senior prhtač se rađa.
- Deda, aj pliz, prhći u svojoj sobi, sad će mi dođe devojka.
Ono sto kazemo prijatelju u 2h ujutru kad iz kafane krenemo kuci.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.