
Nešto se gadno skrljalo u kosmosu, administrator je obavešten. Trunka aminokiseline je nekako evoluirala u amebu, zatim u jazavca, pa direkt u organizam pod oznakom Miloš Biković. Po zanimanju metaglumac, što znači da glumi glumca, nešto slično kao Kičić, s tim što je Kičić ponekad i šaljiv.
Otkud Biković tu, da ne kažem koji kurac? Neki kažu: filmska traka je pukla, pa su je zalepili i on se odjednom pojavio. Drugi kažu: ovaploćen beskonačnim predanjem Siniše Pavića Mirotočivog. Niko ne zna zasigurno.
Bilo kako bilo, nanizali su se uspesi i paleta karakternih uloga. “Smoreni klinac”, “smoreni tinejdžer” i “neki smarač 2” brzo osvajaju simpatije publike.
Kenjao je često, prečesto, na setu su imali problema sa kujnom, pa je fasovao neku salamonelu. Stoga mu je i grimasa ostala u grču, koji se povremeno smenjuje sa zabrinutošću klase “kuća mi pod hipotekom, žena kod njenih”.
Trudi se on, ne kažem, muči da iznijansira svoju umornu facu, te tako dobijamo: “smooor”, “smorčina”, “smorček” i “he-he, ne, ipak smor”. Da ne grešim dušu, tu je i osmeh. Naravno, i taj osmeh je sam po sebi interna borba, te izgleda poput grča Galvanijeve žabe. Ono: Toma Nikolić na prvom času lepog ponašanja, lekcija: kurtoazni osmejak, kezić do četvorke okuzalno.
Napunio je mladi talenat i tabloide, dokazujući da je privatan život samo njegov, hajde, dođite kleti paparaci da snimite kako ću to da dokažem pred svima da imam svoju privatnost. Pajsad.
Član je partije, mason i/ili Mandrak, nema četvrtog objašnjenja.
- Pazi ga onaj lik kakosezvaše iz Montevidea postao zaštitno lice Avona!
- Šta reklamira? Smor dnevnu-masku sa papajom, a?
I tako dalje.
Što su tri tačke u pisanoj formi, ova poštapalica je u usmenoj. Koristi se kada i te kako znamo o čemu govorimo.
- Je li, je l' onaj tvoj momak ima istetoviranog isusa na plećki? Nisam mogla da ne zapazim kad sam vas slučajno, ovaj, prekinula...
- Misliš kad si slučajno donela kolače u pola dva noću i zaboravila da kucaš?
- Neću ja da se mešam... Nego, da on nije neki sektaš, manijak i šta ti ja znam?
- Ima istetoviranog Džona Lenona, zaboga, veruje u slobodu duha i življenja...
- A, pa sve je to lepo... A da ti ja dam ipak onu moju amajliju da ti nosiš, mislim za ne daj bože?
Pomirljivo opravdanje za kolotečinu u kojoj se nalazimo.
-Gde radiš?
-Na trafici.
-Koliko te plaća?
-13 hiljada.
-Traži povišicu.
-Ko sam ja da menjam običaj.
-Hoćemo opet standardno?
-A ne, post je. Danas samo u kolutić.
-A Petre nisam baš sigurna u vezi toga, čula sam da boli.
-Ajde, ajde ko smo mi da menjamo običaje.
Ekstremno napredna maloletnica koja svojim izgledom podstiče odraslu mušku populaciju na nečasne misli.
Još jedna iz mora ironičnih doskočica koje se svakodnevno koriste u dragoj nam majčici Srbiji. Bilo da je u pitanju strah, reakcija tela na veoma nisku temperaturu ili nešto treće, floskula iz naslova je efikasno primenjljiva u gomili različitih životnih situacija. Od veštine pojedinca, naravno, zavisi kako će, kada i gde istu upotrebiti. Ne brinem se, doduše. Ako bar nešto znamo, znamo da podjebavamo.
Verona, 1546 god.
- O, Romeo, zašto si Romeo?
O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Kapuleti!
- E, Juliška, aj' ne seri, keve ti, nego spušćaj neke merdevine dole - tresem se k'o FAP u leru od hladnoće, jebote!
Protivno zakonima fizike, dokaz da je glupom čoveku teže objasniti neke stvari nego nekom ko je pametan.
Fin način da za žensku osobu kažete da je jebozovna, i da biste je pocepali kao poziv za vojsku.
(kafana, šef vodi radnike na relaksaciju posle posla)
- Šefe, ako bih smeo da konstatujem, vaša ćerka je vrlo zanosna devojka
- Mali nemoj da mi se mnogo zanosiš, jasno? Ti ćeš meni da imam zanosnu ćerku...
- Ali šefe samo sam primetio
- Šta si ti primetio? Da bi mi ćerku odvalio od kurca?!? Sutra te čeka povišica na poslu
------------------------------------------------------
- Uh brate, što sam juče video zanosnu plavušu
- Jebozovna, aa?
- Totalno
-------------------------------------------------------
(Duško Korać komentariše atletski miting)
- I evo sada zanosne Jelene Išinbajeve. Pogledajte vi to divno izvajano telo, i te predivne crte lica. Klasičan primer slovenske lepote...
- Alo majstore, šta je sa skokom? Komentariši skok...
- Nešto mi govore iz režije, ali ih ne čujem najbolje... Pogledajte vi tu gracioznost! Tu neobuzdanu lepotu
Narodski izraz ostao od starina kada se vršidba obavljala volovima ili konjima, na guvnu. Kako su se pastuvi koristili za ostale teške rabote poput oranja i tegljenja tereta, a i neke, ne tako teške, poput produženja loze i paradiranja po vašarima, kobile su bile prve na udaru. Posao nije bio lak tako da su seljaci svaki put pre vršidbe imali problema da uhvate neku kobilu u gomili onih koje su spokojno pasle po livadi. Najsporija i najbaksuznija među njima bi obično završila privezana za kolac, vrteći se vasceli dan u krug, gazeći nogu pred nogu i odvajajući slamu od dragocenog zrna. U žargonu označava nekog ko je ni kriv ni dužan izvukao deblji kraj zbog svoje maleroznosti i nesposobnosti da utekne iz, po njega loše, situacije.
Noć, dva momka šetaju kroz školsko dvorište. Jedan od njih paleći cigaretu pri svetlu upaljača ugleda dobro poznat predmet kome tu nikako nije bilo mesto. Lagano podiže špric sa iglom sa zemlje i pokaza ortaku. ,,Jebeni narkomani, tu će ujutru čeprkati deca", promrlja ovaj. ,,Baciću ga u kontejner preko puta, ovde su sve kante odvaljene", reče drugi. Krenuše lagano ka kapiji kada iznenada, kao iz zemlje, ispred njih iznikoše dva pandura. ,,Dragane, to su ona dvojica na koje se žali ceo kvart", reče jedan od njih, ,,drži ih!" Njegov kolega uhvati za rukav mladića sa špricem i škljocnu lisicama oko njegovog zgloba. Krenuvši rukom u kojoj je bio špric ka policajcu mladić povika: ,,Ali mi nismo ta dvojica, našli smo usput, krenuo sam da bacim u..." Udarac u glavu ne dopusti mu da završi rečenicu. Dok ga je svest lagano napuštala, uspeo je još da vidi ortaka kako pruža ruke ka drugom policajcu i sebi u bradu psuje njihovu nesrećnu zvezdu koja ih je navela da, mimo uobičajene trase, uhvate prečicu kroz školsko dvorište.
Земљуша, прашинарка. Окорели вид љане, у основи обична крезава брашњара, намазана златним нијансама које додатно руже њену примитивну појаву. Одликују је нишањење у правцу најзајебаних мета и нереално мишљење о сопственом постојању.
Тупог погледа, кметовских црта лица и поганог језика. Кћер њу примитивса, или плод односа између приплодног вепра и касирке из самопослуге "Горица", смрад и трулеж који се крије испод њене шкољке, не успевају да угуше ни сви ти парфеми, ђинђуве и миришљаве амајлије. Сваким гестом и удисајем сере енормну количину најштрокавијих гована по идеалу жене.
Све да никада ниси имао девојку, уколико те примети са таквом, мајка би ти најрадије гневом надахнутим шамаром преко фаце одрадила вазектомију и изазвала карцином тестиса, док би те ћале избацио напоље, тако му циганске круне из Барија.
Е, кево, Марија и ја завршили са јебачином па сад идемо да сунемо шину дса и неку флајку Међеђе крви.
- Океј, само обуци ту дебелу јакну, хладно је, и немој више да си ми доводио у кућу овакве раштимоване љанчестерке, да ти не бих почупала сва она говна око компјутера и скотрљала их у Раковицу.
Важи, ако будеш ишла до Максија купи ми онај пикант сенф, знаш да само у њега умачем виршлу. Ћао!
- Ћао пиле мајкино!
Nešto što lako ulazi pod kožu. Bilo šta u dijapazonu od kikirikija i čipsa u bioskopu do jebenog pajda. Stvar na koju je se lako navući, privremeno ili trajno k'o Lukas na gudrovinu.
- Buraz, makni taj kikiriki od mene, jebeno je zarazan, sav se izmastih.
__________________________________________________________________________
- Fra Pauline, osim što sodomizujete maloletnu čeljad, šta još radite u slobodno vreme?
- Obično slušam Deicide, ta zika je prilično zarazna.
Девојка са изузетно слатком фацом; лепим цртама лица које одају њене мис квалитете. Међутим, оно што квари целокупан доживљај и максималну оцену за "сценски наступ" јесте несразмерна гузица која се некако ту не уклапа. Није у питању гузуља, да се разумемо, већ дупе које своје место налази у корелацији са неком другом главом, ружнијом главом. Овако само утиче да сјебе оно добро и у први план истакне оно лоше. Што би рекли стари људи: "Та муда не иду уз тај курац". Израз потиче од истоименог аутомобила који има задњи трап, у фазону "боље да га нема". Накриво насађен, набуџен без добре намере...
- Погледај ону женску. Како је лепа, човече!
- Види стварно. Прелепа. Е, јебига...
- Шта ти је?
- Померила се.
- И?
- Некако је грађена к'о Рено Меган.
- Пих. Нема везе, вероватно је у кревету незаустављива.
- Како то мислиш?
- Ма дизелаш је то, не мош да га угасиш и да 'оћеш.
Ako dovoljno dugo buljiš u mešalicu za malter, nakon izvesnog vremena mešalica počne zauzvrat da bulji u tebe.
- Iiiiii, počinje peti, odlučujući set! Nema tajbrejka, sve se svodi na nekoliko poena... IDEMO NOLEEEE... tri forhenda peska, jedan bekhend cementa, tri forhenda peska, jedan bekhend cementa, tri forhenda peska... PU! Bemteusta nenasitnu, što me poli malterom! 0:15 za tebe, ali nećeš tek tako dobiti ovaj meč! Nisam ja uzalud ovde već osam sati u najdužem meču u istoriji turnira na šljaci!...
- Mali, šta kenjaš ti tamo dole?
- Tri forhenda peska, jedan bekhend... jebe me mešalica majstore!
- E, jebeš ti mene ako ikad više zaposlim difovca na mešalicu...
Izuzetno ružna devojka. Ovaj se izraz nekad koristio u južnoj Srbiji, okolini Vranja i Leskovca.
Okolina Vranja, vremena drevna:
- Ćerko, napunila si 24 godine i ne mogaše se udadeš. Misliš li ti od toj, sramota je.
- Pa tato, kad me ne teše uzme Mile Cepanka, ja sam njega mlogo begendisuvala.
- Mile Cepanka?! Pa ti gram mozak nemaš! Mile momak kršan, naočit, tepale su se za njega devojke na sokak. A ti, glej se kakva si, namučila si ogledalo! Oči ti ko punjete paprike, pa još urokljive, levo ti uvo pogolemo a desno klempavo...
- Šmrc....šmrc....al' tatooo.....
- Dobro, dobro, nemoj plačeš, će nađemo nekoga poćoravoga valjda da ga izvaramo da te uzne. Idi sad poraboti nešto, al' nemoj ulaziš kod stoku da ne seknu krave s mleko.
- Dobro tato, da ti cunem ruku.
- Ne me celivaj, grebeš me s brkovi.
Univerzalno dečje obrazloženje za svaku vašu grešku.
-Juče sam zaboravio mobilni kući.
-Pa kad si glup.
***
-Pao sam na ispitu.
-Pa kad si glup.
***
-Ostavila me cura.
-Pa kad si glup.
***
-Promašio sam go za samo 5 cm.
-Pa kad si glup.
***
-Dodao sam je za prijatelja.
-Pa kad si glup.
***
-Ma što li uopšte pričam sa tobom.
-Pa kad si glup.
Mestašce u Mačvi a ujedno i lik koji briše buljsona novčanicama, jer mu se može. Punišićev bliži rod.
- Šta radi debeli, ima li ga među živima?
- Kako nema, ne miruje čo'ek! Prošle nedelje nabacio neku tetku na levo rame, ne zna se jel bik il' tigar. Svako malo pravi neke papazjanije, al' kad ga zoveš na cirku - neće.
- Rekoh ti ja još onomad kad je lepio ''zajebane'' ručni-rad stikere na kola, utripovao da je neki Bogatić a dinara nema u džepu.
Kao fol ''pušim samo Sobranje'', a ovamo mota neku sasušenu socijalu što ni indijanci ne turaju u lule. Pivo ne pije, al' zato gospodin dere viski, i to onaj najskuplji. Jednom godišnje, za njegov rođendan. Ma idi...
Šporet u rukama nespretne domaćice.
- Zar si morala da kremiraš ovaj krompir?!
Naopak u pičku materinu. Kraj gradacije naopakosti i kontriranja nekim opšteprihvaćenim normama. Tera kontru kada god može jer tako je u mogućnosti. Kada ljudi beže od pljuska on stoji na kiši i gleda zvezde. Kombinuje košulju i er maks patike. Tvrdi da Ksendža nije bila dobra riba a da je Severina fina umetnica i dobrodušna žena.
Svako zna barem jednog takvog. To je onaj koji žicka za batine svakom svojom izjavom. Kurac izjavom, samom pojavom! Evo sada sam od samog pomena dobio želju da prebijem jednog takvog kojeg poznajem. Krampom po glavi stanovnika.
Elem, ovaj tip osobe bez pardona tvrdi da Hrvatska ima najjaču reprezentaciju u Evropi, da je Krneta pouzdan a Šćepović ima golgeterski instinkt. Nebitno je koliko je glupo to što priča, bitno da je kontra i da što više mrcvari muda svima sa kojima razgovara. Pliva uzvodno.
Grupa od pešes ljudi seda za astal u ugostiteljskom objektu:
Konobar(kelner, mali, izvini): Izvolite?
Gost 1: Daj nam litar-litar puta dva!
Gost 2: Nemoj bre puta 2, daj dva vina i jednu kiselu nećemo letnji da pijemo valjda!
Gost 3: E, jel "smederevka Tikveš"?!
Gost 4: Ja ću pivo. Točeno.
Gost 5 gostu 4: Pa dobro lebac mu jebem, zašto drkaš levom rukom?!
Gost 4: Hoću pivo, šta je problem?
Gost 1: Daj mu pivo, poslednje mu bilo! Znači, dve litre "smederevke", jedan "knjaz" u staklu i jedno usrano, popišano, mrtvo, točeno pivo.
Konobar: Odma dođe.
Gost 2: E, izvini, aj i muziku usput reguliši, pusti radio "Moravu" npr.
Gost 3: Ma jok, daj radio "Raka Ešinger"
Gost 4: Imaš neki disk od "Dubioze"?
svi u glas sa sve konobarom gostu 4: Napusti saranu! Mrši kući pa tamo drkaj levom rukom jebo te onaj što te nasadio tako kontra drkošu jedan!
Realnost u Srbiji. Česta pojava kod nas, kad usled krize radimo šta nam padne pod ruku a da to ima veze sa školom u koju smo isli koliko magarac sa astrologijom.
Gradilište negde u Šumadiji.
- Majstor: Jebo ga ker treći put skidam merteke sa krova i na kraju nema druge no da pozovem Trišu da mi izračuna i ukroji jebeni krov. Ne ide ovo ovako više.
- Radnik na mešalici: Evo bre majstore mogu ja to. Prosto je, čak znam formulu napamet za izračunavanje oštrih uglova i to, sad će to rajebemo za čas...
- Majstor nakon dvaes minuta: Jesi ga sklepo svaka ti dala, dobro ti ide ova matematika kapa dole nema šta...
- Radnik na mešalici kome preti unapređenje: Pa dabome da ide kad sam išao u matematičku gimnaziju... U stvari ne... Šta sam ja ono beše završio?! A da, ekonomsku, ova mešalica me poludela načisto al svejedno i tamo sam imao matematiku ako me razumeš...
Prvi erotski roman kod Srba.
Počinje sa softkor scenama mlade, lokalne vonabi starlete Sofke. Kasnije dolaze nagoveštaji o tome šta u stvari predstavlja naslov ovog romana našega Borisava Stankovića.
On, neobazirući se na mladost protagonistkinje, baca roman u smeru izošačenosti kroz young vs. old sa ćalom budućeg mladoženje koji iako neuspeo ostavlja traumu na njenom srcu. Posle dolazi i do propagiranja child pornografije jer jelte mladoženja je balavac od 12 godina.
Nekoliko godina kasnije on se okreće sado-mazo podkulturi tre godinama tretira Sofku kao plastičnu lutku u sve rupe. Njegova majka pred tim prizorima umire od tuge.
Na samom kraju, godinama posle svih događaja, izmorena svakodnevnim aktivnostima Sofka, izborana i namučena, sada već nakazna, okreće se štapu i pepelu.
Ovaj roman takođe ima i jake reference trgovine robljem kao i nekoliko orgijaških scena te potpada pod sve žanrove i zadovoljava širok dijapazon publike.
-Majka pisca nam dragoga: Borisave šta radiš to u senu ?
-Boro: Ništa mama igram se sa kerom hehe
-Mater: IJU ! Kuku meneee ! Pa nije valjda sa mužjakom ?!
-Boro: Nije nije, sa Žujom...
-Mater: Uh dobro je, nije na oca...
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.