
Pitanje koje znači uvod u smaranje a obično možemo čuti od nekog starijeg i to komšije, djedovog prijatelja, nekih poznanika roditelja itd... Nekako uvijek kada se negdje žuri naleti to pitanje.
Idem ja ulicom kad naletim na komšiju za kojeg sam kont´o da je mrtav i krene
Komšija: Oooo kako je komšo
JA: E kako je komšija
K: Kako kod kuće
JA:Ma dobro je (pokušavam otići)
K: A dem´ reci koji si razred
JA: Ma treći komšija
K: Čuuj a vid´ te jesi porasto
JA: Ma kako nisam (i kontam kako se izvuć´ )
K: A dem´ reci kako su majka(baba, nena) i djed
JA: Ma dobro su komšija
K: A drugi
JA: Djed je onak, umro ´74
K: A nena/baka/majka
JA: ma i ona je ´nako mrtva nekih 20 godina
K: Oboje mrtvi, čuuuuuj
JA: Komšija stvarno žurim
K: A dem´ reci
JA: (već nestao)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.