
Rečenica koju neko izgovara, kada sebi nepotrebno navuče neku bedu na vrat.
Pera: E, Žile, šta bi sa onom kaznom što ti je Mika da prihvatiš poene na sebe, da on ne bi ostao bez dozvole?
Žika: Teško sranje, buraz, ne gine mi ćorka!
Pera: ŠKK!?
Žika: Zajebao me samo tako. Znaš da me je zamolio prihvatim kaznu, da se ne bi njemu sabirali bodovi, pošto nešto ima od ranije? E, pa, ispade sada da je braćelu uhvatila kamera kako je 20 minuta vozio zaustavnom, da bi zaobišao kolonu na naplatnoj, a onda ga posle u Prčilovcu zaustavila murija i ispostavilo se da je šmrkao koks. On svakako ide u ćorku, a i ja sam budala, biću mu cimer, jer mi sledi tvorza za lažno svedočenje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.