Fina svirkica, nešto gotivno, urbano, sve ekstra do određenog momenta. Prilazi ziljavuša kojoj je muzika djetinjstva bila rik medvjeda i vukova. U14. godini čuje Stoju, koja joj je postane omiljena pjevačica, i to je njen vrh. Na nekom rođendan vjerovatno čuje ''Krivo je more'', i onda kad čuje da neko svira gitaru, obavezno traži to da joj se svira, jer će tako da bude kul. Da zlo bude veće, i vlasnik lokala u kom sviraš je šaban, tako da joj se želja ispunjava. Ja sviram, povraćam i plačem odjednom, i proklinjem dan kad sam se rodio.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Znam o cemu pricas...Tu pesmu bi trebalo zabraniti...I Kise jesenje...I Ostani djubre do kraja...Hahaha :)
Dobro barem laganu pesmu pesmu sviras udri dva barre-a i cao.
'''оно као љубав''
Кол'ко ми се сере од те песме
šta fali toj pjesmi?!
Ok je pesma, al' su je izlizali i malo je ljigavi sentiš, mene lično poražava Gde si u ovom glupom hotelu... Jer nisam otišao na svirku a da nisu mlatili s tim...
fali joj sto je moj tata isfuro prije sto godina...i sad meni treba da bude extra?