
Dete koje, kao i poznatog žapca pevača iz crtanog filma, ne možeš da nateraš da pred širim auditorijumom pokaže šta zna.
- 'Ajde sine, kako ide pesmica? Taši taši ... kako dalje?
- Tasi tasi tanana i svijena malama, u malami secela da nam Ulos vecela.
- Bravooo! Ljubi tata.
Pola sata kasnije
Tata: Kume, da čuješ što je Uroš naučio prvu pesmicu.
Kum: Ozbiljno? Aa, bravo kumče.
Tata: Kako ide sine, taši taši...?
Uroš: ...
Tata: Uki, otpevaj kumu pesmicu što si naučio.
Uroš: ...
Kum: Stidi se, hehe.
Tata: A neće sad, pravi se važan, hehe.
Sat i po kasnije
- Vidimo se kume, navrati opet.
- Važi kume, dođite i vi kad možete. Pozdrav.
Tri sekunde kasnije
- Tasi tasi tanana i svijena malama...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Istina.
+
Podseti me na taj mnogo kul crtać +