Прва обавеза коју смо стекли као деца. Касније је на снагу ступило и учење. Не знам за друге, али ја вучем трауме што се смећа тиче, јер је постојало искључиво одређено време када се смеће мора бацати, у току мог омиљеног цртаћа, серије, терања камиончића по тепиху кад се баш заиграш, итд... Касније пошто одрастемо, то је најчешће разлог зашто се у кући коте муве, и легу црви, јер смеће обично сачека неког другог члана породице, који се смилује да га проспе, иначе део куће у коме је канта обично почне да личи на омању дивљу депонију. Све у свему, реченица који сам мрзео, и коју и даље мрзим "Ајде да проспеш смеће"... Смеће се никада не баца да би се бацило, већ се то искључиво ради пошто пођеш у град, продавницу, школу итд. Само пензионери бацају смеће, да би га бацили.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
nisi jedini sa tim smecarskim traumama
istina...moj san je bio da sprovedem kakvu žičaru do kontejnera i nazad :)
Sanjchy hahahahha XD
Svaka ti je na mjestu!
Penzioneri bacaju da bi ga bacili, a ozenjeni koji imaju sitnu decicu da pobegnu od kuce na jedno pivo s'nogu :)
u srce si me dirnuo :( +
HAHAHAHAH BAS TAKO,moj covek! kad se spremim i krenem negde uvale mi tu kliconosku kantu ! grrrrrrr
e ovo je definicija.. kad daš plus a nisi ni do pola pročitao..
drugi stepen je trešenje kese iz usisivača u kontejner..