
Poslednja rečenica moje babe, Bog da joj dušu 'prosti, ubi' je deda Živko na kućnom pragu. Odvalio je sekirom baš preko desnog oka, bio je levak iz ruke. Imao je najjaču ruku u celom selu, niko nije mogao ni desnu da mu slomi, a o levoj i da ne govorimo. Bio je dobar čovek, tako kažu, samo nije razumeo šalu. Nekako je sve shvatao onako bukvalno. Pošten, prostodušan ali prek, a baba k'o baba, jezičara... Krenula je tog sudnjeg dana na vašar, stavila novu maramu na glavu, izula opanke i zamenila ih cipelama, nalete na dedu baš kod vrata. K'o do kurca deda se vraćao sa naoštrenom sekirom, trebalo je sutra dan ići u drva. Naravno, usput je zakačio par rakijica onako s nogu, i TAP! Može i KLAP kako Vam je draže, ionako Vam je sve već jasno.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.