
Početak rečenice kojim jasno stavljate sagovoniku do znanja da uzalud troši vreme za razgovor koji je pokrenuo, te da ako ne postoji ni jedan drugi razlog zbog kojeg je tu, može se slobodno okrenuti i otići.
- Prikane, kako si mi, nisam te video tri godine, još od onda kako nam se deca razvedoše.
- O, prikane! Nije loše, kotrlja se nekako. Otkud ti ovamo?
- Ne pitaj, muke žive. Stiglo mi oko trista eura za tv pretplatu, ne znam gde pare da nađem, pa se setih mog starog prikan...
- Prikane, ako si samo zato došao, možeš komotno natrag kod prije. Nisi mi vratio ni onih petsto kad si kupovao sadnice, jes' prošlo sedam godina, ali sve ima uteftereno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Baš tako. Sleng.
добра.
+