
Lokalni mudraci koji laprdaju na sve strane o svemu i svačemu, a zapravo ne govore ni o čemu konkretnom. Naravno, podrazumijeva se da sve znaju. Slobodno ih pitajte, reći će vam.
Zauzimaju metafizičku poziciju na kojoj bi se i sveti Toma Akvinski pokunio i rekao da nije očito dostojan toga jer ga božanska iluminacija nije obasjala.
Za svaki pristup počinju ono, nešto, pod određenim vidikom ili zdravonarodno rečeno, kako mi prne na kurac. Postoje i odabrani koji su sintetizirali ono i nešto u ono što, a bitak koji prepoznajemo kao jest, u njih je: " Je, je, majke mi" pri čemu se očito pozivaju na zdravorazumsku istinu kao nepobitnu i nepotrebnu za dokazivanje.
Kritika nije moguća kod ovakvih pojedinaca jer je njihova dijalektika složenija od Hegelove, a pojmovi složeniji od narodnog duha. A s obzirom na to da je lakše probiti zvučni zid, nego njih nadglasati, najpametnije je zaputiti se što dalje od njih dok možete u cik-cak formaciji da vas njihovi zvučni valovi ne sruše kao pastira-surfera na dasci koji prvi put vidi more.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+