
Početak rečenice u kojoj muškarac želi rečima da iskaže, kako bi voleo da je dotična devojka njegova, da je mazi, pazi i je*e, naravno - žestoko, kako samo on ume !
Obično se radi o nekim poredjenjima, najčešće su seljački fazoni, koji se često koriste u svakodnevnom razgovoru izmedju muškaraca, a nekad se i takmiče ko će bolji fazon da osmisli, to može biti izuzetno smešno i zabavno.
Grupa momaka sedi ispred zgrade, klošare, kad odjednom iza ugla stvori se neka riba u miniću, vrlo obdarena. . . naravno muk dok ona prolazi i svi zevaju u nju sa iskolačenim očima. . . kad ona prodje i ode malo dalje, uvek se nadje neki biser i počinje - "Al' bi je. . . " svi pogledaju u njega, i on nastavi -
"Al' bi je otres'o k'o seljak šljivu !".
Drugi, još veći biser se nadovezuje -
"Al' bi joj izvrnuo pi**u k'o šnajder nogavicu !",
svi prasnu u smeh, i nadovezuju se jedan za drugim, svaki sa boljom i smešnijom forom - zabavi i smehu nikad kraja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.