
U detinjstvu, neoborivi preduslov koji je slabiji protivnik zadavao jačem, kako bi partija basketa mogla da počne.
- Fićo, aj jedan basket.
- Neću, jači si. Odraćeš me.
- Ih, nemoj da si sisa, jednu partiju.
- Može, al' da ne brojimo. Važ?.
- Dogovoreno.
Par minuta kasnije
- Dobro je, Fićo, nećemo više.
- Mogli bi još malo.
- Jedino ako hoćeš novu, ovu sam te odrao dvaesjedan jedan.
- Brojao si, pičko! Sad ćeš ti da vidiš kod mog tate!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
еее успомене лола
+++
Tako smo mlađi brat od strica i ja stalno, obavezno se završavalo tučom. :)